Mućke

Datum: 26.05.2009

Kampiranje na Balatonu


Prošlog vikenda ostvario sam si davnu želju, kampiranje u Mađarskoj na balatonskom jezeru. Bez puno priprema i posebnih preporuka, uz pomoć Google mape, odabrao sam gradić Keszthely. On mi se činio najbliže iz smjera Zagreba i graničnog prijelaza Goričan. Osim što je izgledao najbliže Keszthely je imao ono bitno, auto kamp.

Moje putovanje započelo je u petak 22. svibnja negdje oko petnaest sati. Na Elantru sam prikvačio Alteu (kamp prikolicu), namjestio GPS uređaj. Start je označila naredba nježnog ženskog glasa iz GPS uređaja: “za dvijesto metara skrenite lijevo”.

I tako poštujući naredbe iz GPS uređaja za nekih sat vremena stigao sam, autocestom do graničnog prijelaza Goričan. Uz jako kratko čekanje ušao sam u Mađarsku. Prijelaz nije baš prošao bez problema, na mađarskoj strani sam morao otkopčati prikolicu i ručno zaobići nadzornu kameru koja je bila nesretno postavljena na rub vozne trake.

Nakon uspješnog izbjegavanja mađarske kamere uz prikapčanje i guranja prikolice, zaustavio sam se kod kontejnera za plaćanje cestarine za mađarski autoput. Umjesto slilnih naplatnih kučica, rampa, zaustavljanja, kolona i sličnih cestovnih “balvana”, mađari za 6,5 € upišu registarski broj vozila izdaju račun i omoguće vožnju po svim autocestama mađarske u vremenu od četiri dana. Naivno, potaknut, zbog kamp prikolice, svrstavanjem u II kategoriju hrvatskih autocesta, pitam a što s mojom prikolicom? Ljubazna gospođa objašnjava da ova uplata važi za sva vozila do 3,5 tone.

Ohoho, pa mađari me više vole nego oni moji u autocestama. U hrvatskoj su me opalili 54 kune za vožnju od Zagreba do Goričana isto toliko i za natrag, a u Mađarskoj plaćam 6,5 € ili 47,52 kune za vožnju po svim cestama Mađarske u vremenu od 4 dana. I ono naj bitnije, nitko me ne zaustavlja, ne gledam mrzovoljne face koje mi izdaju račune i otimaju novac. Ne čitam u crnim kronikama koliko je koji direktor u HAC-u novaca ukrao, maknuo zamračio...

Nadzor nad naplatom cestarine obavlja se video nadzorom. Koliko sam shvatio, kamere bilježe prolaz vozila te signaliziraju registracije koje nisu uvedene s plaćenom cestarinom a policija naplaćuje kazne. Uz plaćenu cestarinu nastavljam putovanje, dijelom po autocesti, dijelom starom cestom. Zbog strih podataka u GPS uređaju, nemam upisan novi dio auto ceste prema Budimpešti, nekoliko desetaka kilometara vozio sam starom cestom. Vožnja je prošla bez problema i za nekih dva sata računajući od od granice, stigao sam na odredište. Odredište je bio autokamp Zala u gradu Keszthely.

U kampu sam odabrao mjesto, izvršio formalnost upisa te postavio kućicu i priključio električnu instalaciju. Vikend je počeo.

Dva balatonska dana potrošio sam na razgledanje grada i kampa. Nešto od viđenog zabilježio sam kamerom i izložio u gornjem albumu. Gradom se kretalo dosta turista. Uglavnom Nijemaca, Italijana i Nizozemaca. Nisam sreo nikoga iz Hrvatske.
Turisti se bez problema mogu sporazumijevati njemačkim i engleskim jezikom ali i mimikom i pokretima ruku. Uglavnom sve se može riješiti i svi su zadovoljni.
Keszthely je turistički grad s puno hotela. Turisti imaju sve što im je potrebno da bi se osjećali ugodno. Tako, ugodno, osjećao sam se i ja. Na svakom koraku ima restorana, kafića, slastičarnica. Dobro se jede, pije a i liže. Mislim na sladoled, koji se nudi na svakom koraku u bezbroj varijanti i okusa. Više nije problem niti u espreso kavi, nudi se stvarno dobra kavica, Segafredo i slična markica.
Kao Hrvat u nedjelju sam zgriješio. Otišao sam u kupovinu. Trgovine su bile otvorene i moglo se u miru kupovati. Za kupovinu sam odabrao trgovački centar Tesco, mislim da ga u hrvatskoj nema, te u ugodnom razgledanju i kupovini proveo nekoliko sati. Centar ima jako veliku ponudu mađarskih ali i svjetskih proizvoda a cijene su, čini mi se, niže od naših. I tako iako vrijeme nije bilo za kupanje, bilo je prohladno uz izmjenu dominacije sunca i oblaka, dobro sam se našetao, narazgledao, malo se osunčao i dobro naspavao.

Dva dana su prošla kao tren, vrijeme je za povratak. Rješavanje formalnosti: plaćanje kampa otkapčanje, prikapčanje i polazak.
Cijena kampa za dva dana iznosila je 4920 forinti ili oko 128 kuna. Usporedbe radi, dva dana u autokampu Njivice platio sam 210 kuna za istu uslugu.
Pa, moram reći da su me Mađari osvojili. U dva dana, osim one nesretne kamere na granici, nisam imao prigovora. Sve što sam trebao, dobio sam a da nisam skupo platio. Ugodno sam se proveo i baš uživao. Siguran sam da ću još koji puta na Balaton i Keszthely navratiti.
Put prema doma protekao je bez problema, nije bilo gužve. Jedino su mi tlak podigle hrvatske naplatne kućice i ponovo 54 kune cestarine. Poslje ovog vikenda moj slogan za Hrvatsku glasi "Tako lijepa, tako bliza a užasno skupa
Doma sam krenuo u 17 sati a u 19.30 bio sam u svom dvorištu.


E mail

Komentiraj

Ispis
Komentara(0)