Datum: 11.01.2009

Za nekoliko dana započeti će Svjedsko rukometno prvenstvo u Hrvatskoj. Organizatori kažu da je sve spremno. Dvorane za odigravanje utakmica su gotove ili su privremeno gotove. Pripremne utakmice se odigravaju, igraći i publika se zagrijavaju. Za pripreme i izgradnju utrošeno je puno novaca, puno će ga se još iz džepova građana izvući i tko zna za što utući. Dvorane su građene pod “hitno”, izvođaći i financijeri dogovarali su se ekspresno. Afere su se rađale i zataškavale.

No što je tu je. Prvenstvo može poćeti.

Ovakve velike manifestacije, osim što su veliki sportski događaji, prilika su da se zemlje domaćini predstave svijetu. Uz sportske ekipe putuju i stručni timovi, novinari, navijači, gospodarstvenici. Između utakmica novinari obilaze zanimljiva mjesta i događaje i o tome izvještavaju svoje čitatelje, slušatelje, gledatelje.

Domaćinima je to prilika da pokažu što imaju za ponuditi . Prilika da se privuku turisti, da se prezentiraju domaći proizvodi, specijaliteti, znanstvena i tehnička dostignuća.

Zbog svega navedenoga neshvatljivo je ponašanje odgovornih za Zračnu luku Zagreb ali iz za grad Zagreb. Zračna luka nije se pripremila za ovakve događaje. Izgleda zapušteno, neorganizirano i negostoljubivo.

Putnički terminal okružen je skelama, ogromnim i nepotrebnim čeličnim stupovima, ogradama, rovovima, kontejnerima, poljskim zahodima i ponekim radnikom. Davno započeti građevinski radovi na pročelju putničkog terminala i park šumice, djeluju opasno i ružno. Takvi radovi se ne izvode u zimskom periodu, a posebno se ne izvode u vrijeme velikih okupljanja poput ovih sportskih. Za takve događaje sve treba biti besprijekorno i sigurno. Teško da bi netko poslije avanture zvane Zračna luka Zagreb poželio još jednom doći u Zagreb i Hrvatsku. No, i takva zračna luka može biti tema reportaža. Za rubriku, vjerovali ili ne.

Uz opisanu dobrodošlicu na zračnoj luci, svakako se treba prisjetiti afere koju je proizveo natječaj za Novi putnički terminal. Na natječaju je kao najbolji rad za putnički terminal izabran je rad Radićevog IGH. Za terminal koji je bio na natječaju, zračna luka nema zemljište. Sumnjalo se da je natječaj namješten, zatim se sumnjalo da je pobjednički rad plagijat i na kraju se utvrdilo da se natječajem htjelo “popaliti” skoro sto milijuna eura. Naime za toliko je projekt bio skuplji od realnih cijena.

Aferu su zataškali premijer Sanader i gradonačelnik Bandić stvaranjem nekog povjerenstva koje je trebalo utvrditi činjenice. Ništa od obečanog nije se dogodilo. Uprava koja je odgovorna za “natječaj” nastavila je sa svojim “briljantnim” poslovanjem, a što se vidi i po fotografijama.

Ipak nije u svemu uprava nesposobna. Zamjenu dvadesetak luksuznih limuzina za korištenje povlaštenih odradila je besprijekorno.