Datum: 27.12.2008

Iza svakog izvršenog profesionalnog rad, trebala bi stajati odgovornost. Da bi mogli odgovarati za svoj rad trebamo se za to educirati. Edukacija za jednostavne poslove je jednostavna pa je, na primjer, dovoljno da kolega demonstrira rad s lopatom i za sat vremena “student” samostalno i odgovorno upravlja svojom alatkom. Što su poslovi zahtjevniji edukacija traje duže i zahtjeva više umnih ili uređenih sposobnosti. Uz edukaciju i praksu, potrebna je i određena zdravstvena sposobnost. Ovisno o vrsti posla propisani su zdravstveni kriteriji koje treba zadovoljiti kandidat za obavljanje određenih poslova. Osobe koje svojim radom mogu ugroziti zdravlje ili živote drugih osoba, podvrgnute su složenim psihofizičkim pregledima. Tako osobe koje u svom radu koriste oružje ili upravljaju prometnim sredstvima za prijevoz putnika moraju biti zdrave.

Nažalost, ti kriteriji za političare ne vrijede. Za bavljenje politikom nevažna je edukacija, nema odgovornosti a za zdravlje političara nitko ne pita. Oni upravljaju vojskom i policijom, oni odlučuju o sudbinama, o životima svojih sugrađana. Oni, za civilno društvo, kupuju tenkove i bespilotne letjelice. Oni se ponašaju bezpametno.

Balkanski političar, kada se uspije podzemnim kanalima vinuti u “elitno” društvo istomišljenika, smatra sebe ekspertom za sve probleme koje se nađu na njegovom putu. Takav ekspert ne želi odgovarati za svoj rad i odluke. Političar, osim što ne treba ispunjavati stručne kriterije, ne treba se podvrgnuti liječničkim pregledima. Što luđi, to bolji, temeljni je princip za bavljenje politikom u ovim blatnjavim krajevima.

Kako to izgleda u praksi, možemo demonstrirati primjerima odnosa Slovenije i Hrvatske. Već je i maloj djeci poznato da je Slovenija onemogućila Hrvatskoj nastavak EU pregovora. Razlog onemogućavanja su neriješene granice između dvije “prijateljske” državice. Problem se ne rješava već 18. godina a europska javnost zainteresirala se za problem tek kada se prepriječio nastavku pregovora. Većina europskih političara oćekuje da se problem granice riješe dogovorom dviju strana ili uz pomoć arbitraže.

Za razliku od eu političara, balkansi političari ne misle na rješavanje granica. Slovenski i Hrvatski političari bore se za naklonost i podršku kolega iz drugih država. Oni kupuju naklonost, lobiranjem.

Ivo Sanader tvrdi da Hrvatska ide dalje i uz Slovensku blokadu.

Borut Pahor smatra da Slovenija ima sve više saveznika u sporu s Hrvatskom.

Da čovjek ne povjeruje. Pa nije u pitanju da li Hrvatska ide dalje i dali ima Slovenija više saveznika. Temeljno pitanje su granice. Granice koje nesposobna diplomacija nije uspjela riješiti punih osamnaest godina. U pitanju je odgovornost diplomacije i stručnjaka koji su za sve te godine napravili, samo ogromnu štetu. Nerješene granice bile su problem i ZERP-a. Zbog ZERP-a Hrvatska trpi štetu.

Nameće se pitanje i granice Europske unije. Kakva je to unija s nedefiniranom granicom?

No, to nije sve, Hrvatska nema utvrđene granice, pišu E-novine. Prema svim susjedima hrvatska granica je šuplja a te rupe samo čekaju priliku da stvore nepriliku.

Hoće li se, nakon rješenja granice s Slovenijom, javiti recimo Crna Gora i tražiti rješenje prije ulaska u EU. Pa za njom Bosna i Hercegovina...

S obzirom na sve navedeno, potrebno je poštivati Ustav i njegovu odredbu o jednakosti svih građana RH. Potrebno je zakonom utvrditi kriterije koje moraju ispuniti osobe koje žele “upravljati” brodom ponosnog imena, Hrvatska. Te osobe, za razliku od ovih koji nas sada voze, trebale bi biti psihofizički zdrave, stručne, moralne i odgovorne. Tek s takvom posadom možemo očekivati da ćemo stići tamo kamo smo se uputili.