Datum: 21.11.2008

Odmah da razjasnim moguću dilemu, u naslovu nije zaboravljen upitnik, bankrot (stečaj) nije dilema, on je realnost. Hrvatska je, uz već poznati moralni bankrot vladajućih, bankrotirala i financijski. Predsjednik Hrvatske Vlade dr. Ivo Sanader u srijedu se došuljao na pregovore vlade sa sindikatima i izjavio: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo”. Iz premijerove “banane” proizlazi da je država prezadužena, da ne može servisirati pristigla kreditna zaduženja i da se više ne može zadužiti kreditima. Banke Hrvatsku državu ne smatraju kreditno sposobnom. Odbijena su krediti HAC-u i brodogradilištima unatoč državnim jamstvima. Imamo Zdravstvo koje plaćamo najviše, a dobivamo najmanje a Hrvatska je među najslabijima u Europi po kupovnoj moći. Zatvori su za neke hoteli, proračun samoposluga, a nesposobni i kvarni postaju zastupnici.

Za rješenje krize ne traži se angažiranjem stručnjaka, korištenjem iskustva naprednijih društva i razvijenijih gospodarstva. Hrvatska vlast ne priznaje bankrot, ne priznaje svoju nemoć već nastavlja obmanama i lažima produžiti vladajući košmar.

Izlaz Vlada traži u zamrzavanju, odnosno odgodi povećanja, plača i štednji onih koji stvaraju prihode, radnika. Radnik bi se morao, po vladinom, odreći svojih povećanja za šest mjeseci i istovremeno ostvarivati bolje rezultate. Tako stvoren novac utrošio bi se za servisiranje mehanizma vlasti i onih koji im omogućuju vladavinu. Vlast zna da ne može dirati povlaštena prava: zastupnika, funkcionara, državnih menadžera. “Plačenici” rade po principu “koliko kuna toliko muzike”, nema kuna nema podrške, nema nastavka vladanja. Pored plačenika tu je i organizirani kriminal. Oni su registrirali poduzeća i “ušli“ u poslove s državom. Kriminalci velikodušno dijele s onima iz vlasti koji im pogoduju, ali jednom kad nekoga kupe, njihov je dok je živ.

Unatoč vapajima za pomoć, koje Sanader pušta iz banane, vlada nije otvorila svoje karte i upoznala one koji bi je trebali spasiti, radnike, kakvo je stanje u budžetu? Koliko je velika proračunska rupa iz ove godine i kakvi su planovi za iduću godinu? Iz šturih podataka, koji se izvlače iz izjava Sanadera, proizlazi da će povlašteni ostati povlašteni, da će mafija dobiti poslove, da se neće kažnjavati odgovorne, niti istraživati kriminalne. Za premijera sve to je “uravnilovka”. Nesposoban, korumpiran i preplaćen državni, menadžerski kadar proglašen je stručnjacima koji će nas uvesti u Europu.

Dvosmislenim tvradnjama, o nastavku radova mostu za Pelješac ili izgradnji terminala zračne luke, premjer želi udovoljiti sve, one koji su za te projekte ali i za one koji nisu. Graditeljstvo bi prema vladi trebala biti vodeća snaga napretka za buduće razdoblje. Graditeljstvo u kojem vlada mafija. U primjeru zračne luke mafija je trebala ukrasti 100 milijuna € koje je Radić “ugradio” u planove. U cestogradnji mafija upravlja svim poslovima. Svi poslovi od projektiranja do završnih radova sklapaju se temeljem namještenih natječaja. Cijene tih radova skuplje su i do tri puta od realnih cijena. Kamen i šljunak za ceste krade se iz ilegalnih kamenoloma i rudnika.

Gospodarenje državnim sredstvima je katastrofalno. Radovi na autocesti Zagreb – Sisak započeli su davne 2006. godine, izgrađeni je nekoliko nadvožnjaka, asfaltirano nešto kilometra autoceste, ugrađena završna oprema i signalizacija ali niti jedan metar nije pušten u komercijalnu upotrebu. I ne može biti pušten jer se radovi izvode na desetak mjesta koja ne mogu činiti cjelinu. Stara cesta Zagreb – Sisak istovremeno opterećena je više od svojih mogućnosti. Uložen novac već godinama je mrtav kapital.

Svi problemi i očiti bankrot, odgovorne za stanje u državi nimalo ne smeta. Oni rade neke sporedne poslove, izglasavaju zakone ili traže koncesionare. Poput nojeva, gurnuli su glavu u pijesak, ne žele vidjeti probleme. Žele samo koristiti svoje neopravdano visoke plaće, privilegije i pokoji kriminal onako u “fušu”. Svi šute o financijskoj krizi, krizi gospodarstva. To se odgovorne ne tiče. Oni očekuju da Sanader “stvori” neki novac i da se njihova vladavina produži.

Riješenje za nastalu situaciju je u smjeni partiokracije i uvođenju demokracije. Da bi to postigli put je: