Datum: 16.11.2008

Političari najrazvijenijih svjetskih gospodarstva rastrčali su se svijetom. Sastaju se, dogovaraju i traže rješenja za krizu koja je zahvatila njihova gospodarstva. Oni imaju konkretne podatke o krizi i traže konkretna rješenja.

U eurozoni pad industrijske proizvodnje potvrđuje recesiju. Francuska je zabilježila pad industrijske proizvodnje za 0,5 %, Italija za 2,6% a najjača europska industrijska sila, Njemačka, od velikih 3,6%. Te tri zemlje ujedno čine dvije trećine industrije u euro zoni. Izvor

Automobilski sektor trpi najveću krizu a glavni razlog je smanjena prodaja uzrokovana kreditnom krizom. Najveći svjetski proizvođač automobila, američki General Motors, za treće tromjesečje objavio je gubitak od 2,5 milijarde dolara. GM upozorava da bi u 2009. godini mogao ostati bez gotovine i očekuje pomoć od vlade. U listopadu je General Motors zabilježio pad prodaje od 50%, a drugi po veličini američki automobilski div Ford, u istom mjesecu bilježi pad prodaje od 30%.

Izvor

Njemački proizvođač automobila, Opel, u vlasništvu je General Motorsa zbog prijetnje stečajom zatražio je pomoć države. Njemačka kancelarka Angela Merkel osobno je preuzela “slučaj” Opel.

I drugi Njemački proizvođači automobila trpe krizu.

Nakon uvodne šetnje po svijetu, vratimo se u Hrvatsku. Kakvo je stanje u našoj domovini?

Premijer kaže da krize ima, da dolaze teška vremena ali da stanje nije alarmantno. Premijer u javnost ne iznosi konkretne podatke o krizi i o konkretnim sektorima koje je zahvatila. Nema službenih potvrda da je pala industrijska proizvodnja ili da ima problema u hrvatskom automobilskom sektoru. Za razliku od euro zone mi ne znamo dali nas je zahvatila recesija.

Rješenje krize premjer vidi u štednji i zamrzavanju plača. Štednja sama po sebi nije mjera nego radna obaveza. Dužnost svake uprave je da napravi racionalnu organizaciju koja će poslovati racionalno, znači i štedljivo.

Zamrzavanje plača kao mjera izlaska iz recesije nije prihvatljiva na Sanaderov način. Plaće su regulirane zakonskim i pod zakonskim aktima i ugovorima. Do plača i njihovog povećanja dolazi se preko teških pregovora između predstavnika: radnika, poslodavca i države. Ti pregovori se verificiranju Kolektivnim ugovorima. U tim ugovorima utvrđeni su, među ostalom, i načini i mogućnosti promjena određenih odredbi.

Jednostran način premijera, kojim on “zamrzava” plaće, je protivan Kolektivnim ugovorima koji su sklopljeni prema odredbama Zakona o radu. Slijedom navedenoga Sanaderovo “zamrzavanje” je protivno zakonu.

Osim što je taj čin protivan Zakonu o radu, premijer se nije udostojio argumentirati razloge takve odluke. Kako je u uvodu opisano, države u krizi iznose konkretne podatke o industrijskim granama zahvaćenim krizom i o konkretnim učincima te krize.

Premijer bi morao iznijeti podatke o stanju industrijske proizvodnje. Da li bilježi, pad, stagnaciju ili povećanje. Temeljem tih podataka trebalo bi, ako je to potrebno tražiti rješenja. Dosadašnja kriza u svijetu ukazuje da su najveći problemi u izvozu i auto industriji. Kao sreća u nesreći možemo ustvrditi da je i jedno i drugo u Hrvatskoj mizerno i da ne može izazvati krizu “katastrofalnih” razmjera.

Analitičari recesiju definiraju kao dva uzastopna tromjesečja negativnog rasta.

Nadam se da će Vlada uskoro pripremiti i prezentirati službene podatke po kojim bi bilo vidljivo gdje se nalazimo.

Iz “štednje” i “zamrzavanja” može se iščitati redovna kriza u državi zbog neodgovornog i nekontroliranog trošenja proračunskih sredstava. Nakon velikog smanjenja cijene naftnih derivata proračun se iz te osnove puni osjetno manje. Pored toga kreditna kriza onemogućila je državu u novim zaduživanjima a istovremeno su se povećali troškove servisiranja postojećih kreditnih obveza. Zbog toga je vlada, suprotno zakonu, odgodila donošenja proračuna za iduću godinu. Mjerama štednje očekuje se smanjenje minusa u proračunu a zamrzavanjem plaća trebali bi pripomoći građevinskoj mafiji da nastavi s “nevidljivim” radovima na mostu, cestama i drugim “mračnim” mjestima naše države.

Štednja je vrhunac Sanaderovog licemjerja. Poznato je da su svi bitni faktori na strateškim mjestima premijerovi ljudi. Da su ti ljudi zaduženi za servisiranje Ive i njegove stranke. Poslovanje tih ljudi ne poznaje zakone i revizije. Oni rade što hoće. Troše novac bez realnih podloga i opravdanih razloga. Primjer je Zagrebački holding koji protuzakonito “donira” 200.000 kn trgovačkom sudu ili “poklanja” službenu limuzinu podobniku za vožnju na bolovanju.

Takvim poslovanjem oni podobnim i zaslužnim bez problema mogu osigurati stimulacije, poslovne kartice, službene automobile, putovanja i slična sranja.

Štednja, i opet, trebala bi pogoditi radnika, umirovljenika i branitelja koji nije “vlasti” po volji. Oni i sada ne rasipaju, ne odlaze na skijanja i egzotična ljetovanja.

Nije li Ivo u ovoj štednji “zaboravio” na: nebulozne organizacije državnih firmi, neopravdano visoke plaće (menanđeri), poslovne kartice koje koristi javnosti nepoznati broj korisnika s nepoznatim iznosima. Pored kartica postoje i službene luksuzne limuzine koje se preko najma masovno koriste za privatne potrebe povlaštenih. Jedan Passat mjesečno, recimo Zračnu luku Zagreb, košta najmanje 5.000 kn. Dvadesetak takvih automobila koriste “podobni” dvadeset četiri sata na dan. I za vrijeme odmora i za vrijeme bolovanja.

Istovremeno država toj upravi zračne luke gradi poslovne objekte. Terminal. Zračna luka je trgovačko društvo u pretežno državnom vlasništvu i svoje usluge naplaćuje prema tržišnim principima. Trebala bi poslovati s profitom.

Uprava što zaradi “zapije” još se kreditima zadužuje a država je nagrađuje proračunskim sredstvima. Zato braćo, štedimo, povećanja se odrecimo.

Navedeni problem nije problem za oporbu. Oni nešto, sebi u bradu, mrmljaju ali ništa konkretno ne poduzimaju. Ostaje za vidjeti kako će proći sindikalno ne zamrzavanju plaća. Vodeće sindikalne središnjice opravdano su odbacile zamrzavanje i zaprijetile izlaskom na ulice. Ostaje za vidjeti da li su sindikalisti spremni to ponoviti Sanaderu i Todoriću u lice.

Na kraju, premjer vidi problem krize u okruglim stolovima. Naime, optužio je Vesnu Pusić da je organizirala okrugli stol bez da je njega pitala a ravnatelja policije “izribao” što je sudjelovao u radu okruglog stola umjesto da je regulirao promet na ulicama Zagreba. Smijenjenog ravnatelja Benka, koji je svojim neradom ugrozio sigurnost u zemlji, nije “izribao” već ga ostavio da savjetuje. Vjerojatno Benko služi za pokazivanje mladim policajcima kao primjer policajca kakav Hrvatskoj ne treba.

Očito svjetska kriza nije i ne može zahvatiti Hrvatsku. Za takvu krizu treba imati jako gospodarstvo, industriju, izvoz. Toga u nas nema. Mi imamo: korupciju, kriminal i kaos koji se omata u omot svjetske krize.