Mućke

Datum: 12.11.2008

Zbog vladine bulimije, anoreksičari na dijetu


Prije nekoliko dana sjedim u birtiji, pijem svoje piće i slušam veselo društvo za stolom do mene. Vrte se runde i rješavaju “svjetski” problemi uz lagano pletenje jezika. Pa znate već kako to ide kad se nađe staro društvo.

U jednom trenutku javlja se Šef: “ čekaj, čekaj, pa svi smo zvali dvije tri runde a ti Ivek niti jednu. Lepo piješ i delaš se englez”.

“Joj, da, da, imaš praf Števek” veli Ivek. “Znaš u krizi sam, Ostal sam bez novaca. Potrošil sam sve kaj sam imal a i zadužil sam se kreditima a bomeć mi je i auto na lizing. Ako ne nađem lovu, bankrotiral budem. Baš sam si mislil predložiti vam da se svi, jedno godinu dana, odreknemo svojih 10% primanja i da taj novac ide meni. Tim novcem ja bi mogel nastaviti živeti kak i do sad.”

“Kaj” javi se Števek, “pa kaj ti misliš da smo mi majmuni, da budemo plaćali tvoja lokanja, kockanja, kurvanja. Dok si imal puno love nisi rekel dečki da podjelim s vama, već si sve to spiskal sa svojim kurvama. Sada kada nemaš mi bi ti trebali dati. Ti stvarno nisi normalan. Ljudi moji kaj alkohol napravi od čovjeka.”

Po tom se Števek digel, na šanku platil svoj dug i uz “bok” otišel iz birtije. Za njim su jedan po jedan otišli i ostali dečki iz društva.

Zadnji se digel Ivek i u bradu si promumljal: “izgleda da budem moral izvaditi kredit koji budem moral strogo namjenski koristiti. Nebu više bilo za kartanje i cuganje.”

Danas opet čujem Iveka kako spominje krizu i kako predlaže rješenje te krize zamrzavanjem plaća Pod zamrzavanjem Ivo podrazumijeva odustajanja od predviđenih povećanja plaća u idućoj godini. Ovg puta Ivek se ne javlja iz birtije već iz Vlade. I to nije bilo koji Ivek već je to Ivo Sanader, predsjednik Vlade RH.

Prema njegovom prijedlogu svi u Hrvatskoj trebali bi ostati na plaćama istim ili nižim od prosjeka u ovoj godini.

Nije mi baš jasno od kuda sada kriza. Do neki dan kriza u Hrvatskoj nije postojala. Vlada je dobro vladala i poduzela efikasne mjere za sprečavanja krize.

Očito se nešto promjenilo. Premijer je zabrinut, spominje odustajanje od nekih socijalnih projekata i najavljuje nastavak građevinsko mafijaških projekata. Jedino što bi se moglo odustati od financiranja izgradnje terminala zračne luke u Zagrebu. To odustajanje, vjerojatno je manevar kojim se želi izbjeći afera koja je proizvedena namještanjem natječaja IGH-u i plagijati koji su otkriveni u pobjedničkom projektu.

Nekako mi je ovaj prijedlog o zamrzavanju plača neprihvatljiv.

Prvenstveno bi Vlada morala javnost upoznati:

  • u kakvom je država stanju,
  • koliko je kriza zahvatila gospodarstvo,
  • kako se planira ublažiti kriza,
  • koje su to mjere koje je potrebno provesti,
  • koji su do dijelovi gospodarstva koje treba spašavati,
  • i kao najvažnije koliko će to sve skupa koštati.
  • Ne može se zamrznuti plaća svima na jednak način. Premijer ima plaću od 22 000 kn i njemu sigurno neće nedostajati povećanje. Uz plaću premijer ima službenu karticu, službeni telefon, službeni automobil za sebe i obitelj. Ne plaća benzin, registraciju i osiguranje automobila. Ne plaća posjete operama, ne kupuje satove.

    Slična situacija je i sa ostalim članovima vlade, direktorima, rukovodiocima i inim funkcionarima.

    Na drugoj strani platne ljestvice su radnici na minimalcima, s niskim primanjima i s visokim kreditima.

    Uz velike napore i vještinu uspijevaju preživjeti mjesec. Kada im inflacija pojede dio primanja, bez povećanja plaća ostati će doslovno gladni ili će im banke oduzimati imovinu da bi si naplatile kredite.

    Radnici više nisu vlasnici tvrtki kao u socijalizmu, zašto da snose rizik kada ne djele dobit?. Tvrtke su preuzeli (opljačkali) podobni, oni djele dobit.

    Stoga proizlazi da radnici nisu mogli sudjelovali u donošenju poslovnih odluka. Odluke su donosili političari, menadžeri, župani, načelnici i gradonačelnici, za dobre rezultate bili nagrađivani premijama.Navedeni bi prvenstveno trebali osjetiti rezultate svoje nesposobnosti koja je dovela do ove krize. Oni bi trebali smanjiti svoje apetite, stegnuti remene i iz bulimije prijeći u normalno stanje.

    Većina naroda je anoreksična i stezanjem remena dovodi svoje zdravlje i život u pitanje.

    Ivo nije rekao kako bi se utrošila sredstva dobivena zamrzavnjem plaća. Da li bi se tim novcem mazale guzice građevinskoj mafiji? Bi li se kupovali glasovi u Hercegovini? Možda bi tim novcem Bandić podmitio trgovački ili koji drugi sud? Mogao bi Matković od zračne luke organizirati još pokoji međunarodni natječaj na kojem bi se “odabrao” neki od Radićevih plagijata.

    Ove Sanaderove mjere nemaju ekonomske opravdanosti i logike. Prezaduženu državu sa slabim gospodarstvom ne mogu spasiti mjere koje su Sanaderu pale na pamet u trenutku kada je stao pred kamere. Situacija je ozbiljna i zahtjeva ozbiljan i stručan pristup rješavanja problema.

    Rješenje krize rješavaju i druge zemlje, obratile su se za pomoć MMF-u i uz njihove kredite, savjete i uvjete imaju šanse prevladati krizu.

    Nažalost naša vlada ne želi pomoć MMF-a jer bi uz kredite dobili i uvjete koje bi morala ispuniti. U tim uvjetima sigurno ne bi bilo podrške za projekate poput mosta za Pelješac i cesta do tri puta skupljih od prosječnih cijena izgradnje cesta u regiji.

    Premijerovo “zamrzavanje” očito je nastavak prakse oduzimanja mršavim građanima da bi se dalo debelim prijateljima, rođacima, stranačkim ulizicama ili skraćeno, Ivinim kurvama.

    Nesporno je da je Hrvatskoj potreban Štef iz birtije da Ivi u brk skreše: “pa kaj ti misliš da smo mi majmuni, da budemo plaćali tvoja lokanja, kockanja, kurvanja. Dok si imal puno love nisi rekel dečki evo da s vama podijelim, već si sve to spiskal. Sada kada nemaš mi bi ti trebali dati. Ti stvarno nisi normalan. Ljudi moji kaj vlast napravi od čovjeka. Ivek ajde Bok. Zanavek.”


    E mail

    Komentiraj

    Ispis
    Komentara(0)