Datum: 06.10.2008

Gradonačelnik Bandić, novinarima i građanima Zagreba tvrdi da je Zagrepčanka najbolji posao u povijesti. U tom poslu “stoljeća” ostvarena je zarada od 600 milijuna kuna. Na veliku žalost gradonačelnika, građani i predstavnici medija, ne doživljavaju te silne milijune kao uspjeh.

Zagrebački holding putem javnog natječaja prodao je polovicu atraktivnog zemljišta Zagrebčanke, pokojne mesne industrije, Institutu građevinarstva Hrvatske za 45,62 milijuna eura. Na natječaj su razmatrane tri ponude, IGH, Ingra, United Europe ulaganja a ponuda HB Reavis Central Western Europe nije uzeta u obzir jer se odnosila na svih 100 000 kvadratnih metara zemljišta a ne samo na idealnih 50 000 metara kvadratnih koji su bili za prodaju.

Grad Zagreb je od države 2001. godine za 30 milijuna njemačkih maraka kupio Zagrepčanku u stečaju. Uspjeh Bandića trebao bi biti neuspjeh države?

Zagreb, kao i svi drugi gradovi, svoj budžet pune: naplatom usluga, porezima i doprinosima građana. Prikupljena sredstva imaju svrhu održavanja gradskih prometnica, instalacija i objekata. Nenamjenska potrošnja sredstava iz budžeta izazivaju lančanu štetu velikih razmjera. Na primjer, poglavarstvo je realiziralo kredite za sanaciju vodovodne instalacije i kredite za nabavku tranvaja i autobusa. Održavanje i modernizacija vodovodne instalacije je ugrađena u cijenu koju građani plaćaju. Isto tako u cijenu zetove karte za prijevoz ugrađen je novac za održavanje i investicije. Novac je naplaćen od građana a voda prolazi kroz šuplje cijevi, autobusi se raspadaju....

Gdje se izgubio novac?

Očito se izgubio u “najboljim poslovima stoljeća”, poput Zagrepčanke. Trideset. milijuna maraka namijenjenih potrebama grada, Bandić je “zamrznuo” na sedam godina u Zagrepčanku. Uz tih 30 milijuna maraka, odnosno od 2002. godine, eura, grad je još platio ovrhe, vlasnička prava, kamate i sudske troškove u nepoznatom iznosu.

Prije nekoliko dana objavljena je vijest da je Bandić u panici:Platio tri milijuna kuna da ne ostane bez Zagrepčanke Ako su kamate tri milijuna kuna, kolika je isplaćena glavnica?

Kamate nisu jedini problem Banića i njgovog “posla stoljeća”. Problem je i poduzetnik Ivan Radošević, koji smatra da je teren Zagrepčanke njegov i da se ne može njime raspolagati u tuđe ime.

Unatoč svim problemima, Radićev IGH daje 45,62 milijuna eura za teren neriješenog statusa. Da li je IGH Jure preplatio?

Očito je prodaja bila namijenjena promociji gradonačelnika Milana Bandića i krpanja rupe u gradskoj blagajni. Odmah nakon predstave “posao stoljeća” Bandić preko direktora Zračne luke Zagreb, Boška Matkovića, organizira novu predstavu kojom osigurava pobjedu IGH-a na natječaju urbanističko-arhitektonsko rješenje novog putničkog terminala Zračne luke Zagreb. Ovom sumnjivom pobjedom nad zvučnim svjetskih imenima: IGH-u raste ugled, rastu cijene dionica i osiguravaju se poslovi projektiranja i izvođenja vrijednog projekta.

Predstavom “terminal zračne luke” Bandić se obilato odužio Radiću za pomoć u predstavi “Zagrebčanka”, a odužiti će se opet. Pa tu je most “Bundek” a bio je i Domovinski most.

Praksa kada se za javni uspjeh, gradonačelnik oduži “sumnjivom” dodjelom poslova već je viđena na Zračnoj luci Zagreb. Nakon Bandićevog “velikog” spuštanja cijene izgradnje Rukometne arene, Bandić je Ingru nagradio poslovima renoviranja terminala Zračne luke Zagreb. Posao vrijedan 24 milijuna kuna Ingra je dobila, a kako drugačije nego bez natječaja. Ta Drska prijevara samo je jedna u nizu. Takav organizirani “posao” ne zanima institucije, DORH, USKOK i policiju, kojima je posao sprečavanje i borba protiv nezakonitog “organiziranog biznisa”.

Nažalost, korupcija i gospodarski kriminal nije vrhunac užasa koji doživljavamo. Užas su ubojstva koja se događaju. U jednom danu, 6. listopad 2008. godine dogodila su se dva ubojsta s tri žrtve. Sve u Zagrebu. Ubojstva možda nisu direktno povezana s opisanim, ali odgovornost snose i neki koji se spominju. Koji svojim ponašanjem i radom potiču ako ne i naručuju slična nedjela.

Gdje je tome kraj?