Mućke arhiva

Ovo što se događa u Zagrebu, a vjerojatno je tako i u ostatku Hrvatske, može se nazvati užasom i totalnim kaosom. Nakon četiri mjeseca “prepucavanja” oko Zagrebačkog holdinga i utvrđenoga kriminala u Zagrebačkim cestama, 12.8.2008. godine Slobodan Ljubičić dao je ostavku na mjesto Predsjednika uprave Holdinga. Ostavku je uručio gradonačelniku Milanu Bandiću.
Prema pisanju Jutarnjeg lista Bandić je prihvatio ostavku?

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić prihvatio je ostavku predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića te najavio da će 13. kolovoza na njegovo mjesto biti imenovan Ivo Čović, član Gradskog poglavarstva za područje gospodarstva i bivši predsjednik Uprave HEP-a.

Opisani postupak opoziva Ljubičića i imenovanja Čovića u potpunosti je u suprotnosti s Zakonom o trgovačkim društvima. Bandić kao gradonačelnik ne može opozvati ali niti imenovati člana uprave. Odluku o imenovanju i opozivu članova uprave donosi Nadzorni odbor na svojoj sjednici. Nadzorni odbor može opozvati člana uprave ako za to postoji važan razlog.

Imenovanje i opoziv članova uprave
Članak 244. Zakona o trgovačkim društvima.
(1) Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet godina s time da ih može ponovno imenovati. Ponovno imenovanje uprave nije moguće ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata.
(2)Nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.

Dakle, Bandićev cirkus o opozivu Slobodana Ljubičića je, da se poslužim njegovim rječnikom, obična bedastoća. Pokušaj izlaska bez odgovornosti. Odluku o opozivu Ljubičića mora donjeti Nadzorni odbor pod uvjetom da za to postoji važan razlog. A ako postoji razlog, vjerojatno postoji i šteta. Ako ima štete za tu štetu treba Ljubičić odgovarati. Bandić ne može razriješiti Ljubičića. Ako Bandić hoće donijeti neku odluku u ime skupštine onda mora poštivati proceduru, te sazvati skupštinu, donijeti odluku izraditi zapisnik...
Nadzorni odbor treba imenovati novog Predsjednika uprave, ali prije toga potrebno je provesti natječaj za izbor Predsjednika uprave. Natječaj treba provesti Nadzorni odbor na način da definira uvjete koje kandidati moraju ispuniti te da imenuje povjerenstvo za provedbu natječaja. Ivo Čović može biti privremeno Predsjednik uprave do dovršetka natječaja, a isto tako može sudjelovati u natječaju. Svim građanima RH koji ispunjavaju uvjet za Predsjednika uprave mora se omogućiti sudjelovanje u natječaju. Ne omogućavanje pristupa radnom mjestu ili funkciji kazneno je djelo.
Obveza provedbe natječaja proizlazi iz

Ustav
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 44.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Članak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Iz citiranih ustavnih i zakonskih odredbi jasno proizlazi procedura koju treba sprovesti da bi se izvršila smjena Predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga. Ne smije se zaboraviti da je Ljubičić imenovan bez natječaja, odnosno protivno propisanim procedurama. U svom radu Ljubičić je dokazao da nema dovoljno stručnih i moralnih kvaliteta za obavljanje tih poslova. I sam postupak ostavke ukazuje na Ljubičićevo ne poznavanje temeljnih zakonskih odredbi. Nastavak takvog imenovanja bez natječaja i kriterija sigurno će dovesti do situacije poput ove s Ljubičićem.

Nenad Ivanković, navodno je dao ostavku na svoje radno mjesto. Još jedan od nevjerojatnih “bedastoća” van zakona i zdrave logike.
Ivanković nije član uprave, vjerojatno ima ugovor o radu i ne može dati ostavku. On može otkazati ugovor o radu ali mora nadoknaditi štetu koju je Zagrebačkim cestama uzrokovao sirom i vrhnjem.

Nadam se da će javnost i političke stranke onemogućiti Bandića i upravu holdinga da ponovno instalira upravu koja će raditi samo u interesu Bandića a na štetu građana.
Da će institucije pravne države, konačno, reagirati na nezakonito djelovanje i prekinuti praksu imenovanja na funkcije, radna mjesta i razne odbore bez transparentnih kriterija i izbora odnosno natječaja. Postupak u holdingu samo je primjer kriminala i korupcije.
Princip: ja te izaberem i imenujem a ti za mene kradeš i ubijaš, nije demokratski princip. To je kriminalni princip kojem treba stati na kraj.
Holdingu je potrebna revizija i USKOK.
Vrijeme je pred izbore i građani bi se trebali izboriti poštivanje temeljnih ljudskih prava. Prava na jednakost.

Dopuna:
Zbog dileme, dali je obavezno popunjavanje radnih mjesta natječajem, citiram članak Kaznenog zakona:

Povreda prava na rad i drugih prava iz rada
Članak 114.
Tko uskrati ili ograniči građanu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor, prava iz socijalnog ili mirovinskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu određenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada što su utvrđena zakonom ili kolektivnim ugovorom,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Tagovi: bandiic

Komentara(0)

10. kolovoza 2008.

Moral, nadzor, kontrola, kriminal

Već dugo vremena službeno je priznat kriminal (korupcija) u Republici Hrvatskoj. To priznanje dolazi od najviših zakonodavnih i izvršnih vlasti, Sabora i Vlade. Oni priznaju problem i raznim zakonima i akcijskim planovima, glume borbu protiv korupcije. Predstava s zakonima i akcijskim planovima, prvenstveno treba zavarati komisije Europske unije koje rade na integraciji Hrvatske. Prema istraživanjima korupcija je najviše zahvatila: politiku, pravosuđe, policiju, zdravstvo. Dakle korupcija se udomaćila u najvišim državnim institucijama. Oni su “izmislile” korupciju da bi od nje imali koristi.
Uspostavili su “infrastrukturu” zaduženu da osigurava nesmetanu korupcijsku i kriminalnu aktivnost. S druge strane, isto društvo koje koristi korupciju, donosi antikorupcijske zakone i akcijske planove. Kako su korupcija i antikorupcijski zakoni u suprotnosti, nešto mora biti suspendirano. Na žalost hrvatskih građana suspendirani su zakoni i ukinuta pravna država. Primjer anti korupcijskih zakona koji su u primjeni ali ih pravosuđe ne sprovodi su: Zakon o pravu na pristup informacijama i Zakon o sprečavanju pranja novca.
Primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama javnost i nevladine udruge prihvatile su s odobravanjem i velikim očekivanjima. Krenulo se u primjenu zakona i potragu za informacijama. Zakon je u početku donio male pozitivne promjene ali s vremenom su učinci zakona u potpunosti izgubljeni.
Osobno sam u više navrata bio zakinut za informaciju. Na zakonske žalbe, i ministrima, dobio sam nevjerojatno bezobrazne odbijenice.
Zakon o sprečavanju pranja novca doživio je goru sudbinu od spominjanog o pravu na pristup informacijama. Taj zakon jednostavno se ne primjenjuje. Novac stečen nezakonito a u vlasništvu raznih “cijenjenih” građana polako mijenja boju i iz crnog postaje bijeli. Postupak čišćenja novca zove se Pranje novca i u Hrvatskoj se odvija javno. Hrvatsko pravosuđe ne reagira niti u slučajevima kada se pranje novca procesuira u drugim državama. Školski primjer pranja novca izveo je Luka Raić s Dukatom. Vozač kamiona na privremenom radu u Hrvatskoj zaradio i kupio tvornici Dukat. Nitko ga nije pitao za porijeklo novca, kao što ga nije pitao za porez kada je tu tvornicu prodao.

Za opisani kriminal prvenstveno su odgovorni prvi hrvatski muževi, Stjepan Meseić, Luka Bebić i Ivo Sanader. Oni kao predsjednici: države, Sabora i Vlade, dužni su osigurati zakone i njihovu provedbu. Umjesto toga, zalažu se samo za svoj interes i za interes onih koji im pomažu u očuvanju njihovog interesa.

Da ne bi ispalo da korova tipa Ambrozija ima samo u vrhu vlasti, navesti ću primjer iz građanskog okruženja.
Česti način kriminala odvija se u državnim poduzećima preko nabava roba i usluga te zapošljavanja radnika. Kod zapošljavanja radnika potrebna je veza: rođačka, stranačka, mafijaška, ili gotovina. Po mogućnosti u €. Postupak se toliko udomaćio da su ga građani prihvatili kao normalni.
Za nabavu roba ili usluga brinu povjerenstva. Povjerenstvo se pažljivo bira između ljudi koji ne znaju što treba raditi i ljudi koji bi za par kuna prodali svoje najbliže. Osnovano povjerenstvo ima ulogu osigurati dobavljača po volji uprave.
Tako odabran dobavljač osigurao si je posao za koji ne odgovara i za koji će dobiti novaca koliko hoće. Dio dobivenoga novca mora dati onima koji su posao osigurali.

Zagrebački Holding i njegova podružnica Zagrebačke ceste zoran je primjer takvog poslovanja. Pored “normalnog” kriminala u poduzećima, holding je uveo novinu, zastrašivanje nasiljem i medijima.
Ljubičić i Bandić u tom nasilju imaju obilnu pomoć “pravne države”.
Milijunske štete u Zagrebačkim cestama prouzročene lošim, odnosno kriminalnim poslovanjem, prijavio je Igor Rađenović nakon preuzimanja upravljačke funkcije.

Postavlja se pitanje, zašto prije Rađenovića, Nadzorni odbor holdinga nije obavio svoju glavnu zadaću koju ima i za koju prima nagrade? Zašto nije utvrdio i prijavio nepravilnosti te na vrijeme spriječio novi kriminal i štete koje su od tih radnji nastale? Nadzorni odbor, prema Članaku 263. Zakona o trgovačkim društvima , nadzire vođenje poslova društva. Kod obavljanja nadzora može pregledavti i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti pojedine svoje članove ili stručnjake.

Nadzorni odbor Zagrebačkog holdinga: u sastavu:

Ivan Šikić, rođen 08.10.1932, Funkcija- predsjednik nadzornog odbora
Božidar Špiček, rođen 23.12.1957, Funkcija- zamjenik predsjednika nadzornog odbora
Nada Čanić, rođena 12.10.1950, Funkcija- član nadzornog odbora
Petar Kuzele, rođen 04.04.1927, Funkcija- član nadzornog odbora
Ivan Friščić, rođen 02.01.1955, Funkcija- član nadzornog odbora
Bojan Kordić, rođen 30.05.1937, Funkcija- član nadzornog odbora
Vesna Majher, rođena 04.04.1955, Funkcija- član nadzornog odbora
Zorka Virag, rođena 19.04.1949, Funkcija- član nadzornog odbora
Tomislav Babić, rođen 15.11.1950, Funkcija- član nadzornog odbora
Jelena Pavičić Vukičević, rođena 02.09.1975, Funkcija- član nadzornog odbora
Želimir Broz, rođen 18.09.1933, Funkcija- član nadzornog odbora

ne obavlja svoj posao u skladu s Zakonom o trgovačkim društvima. Odbor nije utvrdio nepravilnosti u radu Zagrebačkih cesta. Nije uputio izvješće o nepravilnostima Skupštini holdinga koja opet nije poduzela mjere osiguranja od daljnjih šteta.
Uprava Zagrebačkog holdinga u sastavu:

Slobodan Ljubičić, rođen 15.04.1958- predsjednik uprave
Dragan Kovačević, rođen 02.09.1969- član uprave
Vlasta Pavić, rođena 24.05.1957- član uprave
Ivan Tolić, rođen 05.10.1962- član uprave
Lidija Tomić, rođena 14.01.1967- član uprave
Vladimir Tomičić, rođen 20.06.1961- član uprave
Stipan Matoš, rođen 11.09.1948- član uprave

ne poduzimaju ništa u svrhu sređivanja stanja u Zagrebačkim cestama te omogućuje osumnjičenim za kriminal da uništavaju dokaze i utječu na svjedoke.

Nitko od navedenih članova uprave i nadzornog odbora nema potrebe, osim Ljubičića koji je glavni osumnjičeni za kriminal, iznijeti svoje mišljenje o događanjima u društvu kojim upravljaju odnosno koje nadziru. Nitko od navedenih ne podnosi ostavku kao moralnu obvezu zbog stanja u društvu za koja snose odgovornost.
Propust nadzora u Zagrebačkim cestama sigurno nije jedini propust holdingovog nadzornog odbora. Ima propusta i u ZET-u, Jarunu, Čistoći, i drugim podružnicama ali nema Rađenovića koji bi bio spreman za prijavu dobiti po glavi. Isto tako NO holdinga nije jedini koji ne nadzire i ne odgovara za svoj rad. Hrvatski nadzorni odbori u državnim poduzećima ne nadziru poslovanje, već služe kao plaćeno utočište rodbini, prijateljima i stranačkim podanicima.
Dali ovi primjeri ukazuju da je Hrvatsko društvo zaglibilo duboko u korupciju i amoral te više nema nikakvih kriterija? Za položaj s dobrom plačom i privilegijama spremni smo prodati kolege i prijatelje. Za šaku lipa ne vidimo ne čujemo, ne reagiramo.
Većina građana, od gore spomenutih predsjednika pa do dolje navedenih “upravljača” i “nadzornjaka” isto misli. Ne želi iskorijeniti korupciju. Ne želi pravnu državu. Svi se hoće okoristiti nastalim kaosom...
San prosječnog građanina je: nadzorni odbor gdje se ne radi a prima plaća, ili uprava gdje su nagrade velike, a odgovornosti nikakva. A možda i kakav kredit koji se ne vraća, pa kupimo kakvu nekretninu koju opet založimo i kupimo tvornicu...
Lijepi su to snovi. Njih će ostvariti samo odabrani, ostali će sve to debelo platiti. Kredite treba vratiti, promašaje i pljačke nadoknaditi.
Računi polako dolaze na naplatu. Cijene rastu, inflacija je preko sedam posto, nesigurnost građana i imovine sve je veća...

Tagovi: vlada

Komentara(0)

4. kolovoza 2008.

Hrvatska i Zagreb na mafijaškoj ruti

Izuzetnim zalaganjem gradonačelnika Zagreba i njegove ekipe iz poglavarstva (povezanih narodnom nošnjom i nekulturom), Zagreb je konačno uključen u Europsku mafijašku rutu. Turisti iz cijelog svijeta sada mogu, uz Siciliju, i u Zagrebu osjetiti strah za svoj život i imovinu.

dr. Darko Milinović. Foto: Večernji list

Izuzetan doprinos u dobivanja statusa mafijaškog grada dala je i Zagrebačka policijska uprava te Zagrebačko općinsko i županijsko državno odvjetništvo. Zahvaljujući svima njima, brojni počinitelji kaznenih dijela ostali su nepoznati i nekažnjeni te dalje rade na mafijaškoj promociji grada Zagreba.
Tako imamo slučaj pokušaja mafijaškog razvoda braka. Uz novac i ucjenu kupljeni su: hitna pomoć, bolnica i policija. Žena je nasilno odvedena iz stana i tjedan dana prisilno provela zdrava u ludnici. Samo zahvaljujući javnosti i tisku slučaj je otkriven i žena spašena ludila.
Suprug od silne “sreće” naručio svoje lažno ubojstvo. Ubojstvo, kako je i dogovorio s lažnim ubojicom nije uspjelo ali je uspjelo skrenuti pozornost s stvarnog pokušaja likvidacije supruge preko ludnice.

Teškom mukom su odvjetništvo i policija odvratili javnost od nauma da se protiv: supruga, doktora, dilera kokaina i ubojice povede istraga i eventualni sudski postupak. U obranu ovog kriminala morao se uključiti i Predsjednik RH. On je javno stao na stranu kvarnog supruga Iveka.
Kao posebna turistička atrakcija svakako su Zagrebačke ceste. Na ulazu u ceste turiste dočekuje bivši direktor Igor Rađenović. On ih vodi kroz opljačkano poduzeće do restorana prehrane gdje ih nudi sirom i vrhnjem te im prezentira revizorska izvješća. Po povratku prestrašene turiste dodatno šokiraju Ljubićić i Bandić. Oni iskaču s bejzbol palicama iz mračnih kutova.

Nažalost, trenutno su osobe koje su za njih mlatile palicama u pritvoru. Naime, htjeli su naplatiti premlačivanje Igora Rađenovića. Pa ljudi moji, ne može to tako. Premlačivanje je bilo za imidž grada i to Ljubičić ne misli platiti. Policija će dečke omekšati i pustiti.
Za turiste jakih živaca u noćnim satima, Zagrebačke ceste organiziraju posjet svojim ispostavama u kojim se promatra “isparavanje” šljunka.
Policija je svoj doprinos turističkoj atrakciji grada Zagreba dala u prezentaciji dugih cijevi. Naime, povremeno u dogovoru sa organiziranim kriminalnim skupinama priređuju se pljačke banaka ili benziskih servisa. Turisti mogu snimati pljačku, bijeg ali i uspješno postavljene policijske ophodnje s dugim cijevima. Jedino što turisti a i građani ne mogu vidjeti su uhićenja počinitelja kaznenih dijela, odnosno rezultate uspješno postavljenih dugih cijevi.
Trenutno se intenzivno radi na utvrđivanju točne satnice i mjesta kaznenih dijela, kako bi se turiste moglo obavijestiti da pravovremeno zauzmu dobra mjesta za promatranje. DORH, kao posrednik između policije i organiziranih skupina jamči uspješnost dogovora.
Za razliku od turista, novinarima nije dozvoljeno pisanji i snimanje kaznenih djela. Gledati mogu ali o tome pisati, ne mogu. Za kriminalnu propagandu zadužena je nacionalna televizija. Ona ima velike zasluge da se “dobar” glas daleko čuje. Samo zahvaljujući njima svijet je doznao da su teroristi i ubojice “rvatski” nacionalni heroji.
Novinari koji ne poštuju ta nepisana pravila te pišu istinu dobiju po glavi. Njima i njihovim obiteljima prijeti se smrću.
Nakon strave u cestama zagrebačka mafijaška ruta vodi do bolnice Dubrava. Tu ih dočekuje Ravnatelj Kliničke bolnice "Dubrava" Milan Kujundžić.
Kujundžić je poznat kao veliki ljubitelj ustaških grobova. Finim i biranim riječima, u narodu poznatim kao “preseravanje”, ravnatelj će cijenjene ljubitelje mafije upoznati s nepotizmom u bolnici. Kao primjer takvog odabira šefova u bolnici navodi se dr. Anđelko Vrce.
Vrce od svog ravnatelja preuzima turiste i vodi ih kroz svoj odjel. Na odjelu nema puno Vrcinih pacijenata, oni su uglavnom na osunčanom Mirogoju. Ono malo na odjelu krivo se liječi zbog krive dijagnoze.
Vrce se žali na teške uvjete rada u bolnici. Kako Anđelko kaže, kolege mu zavide i na sve načine pokušavaju prekinuti sjajan niz promašaja. Samo zahvaljujući ravnatelju i “našim” u politici radim i napredovati ću dalje.
Uz malu nadoplatu turisti mogu upoznati sadašnjeg ministra a nekadašnjeg gospičkog grobara, Milinovića. On turistima priča o čvrstim, lančanim vezama doktora i osumnjičenih za ratne zločine.
Zadnju večer turistima u čast, gradonačelnik priprema koncert kamene zvijezde Thompsona. On nježno pjeva u ubojstvima svojih bližnjih dok statisti iz pasivnih krajeva u publici glume fašiste.
U ripremi za tisak su dva priručnika: Kako spaliti čovjeka s dvije suhe slamke i Rušenje helikoptera spužvicom Vileda. Ovo zadnje namjenjeno je arapskom tržištu i trebalo bi smanjiti troškove terorističkih akcija.
Toliko o “sjajnim” uspjesima Zagreba, pogledajmo malo kako ne vlada vlada.

I službeno je vlada na odmoru. Taj odmor je samo privid. Članovi vlade skinuli su odjela i kostime, maskirali se i krenuli u praćenje cijena. Ne baš cjelokupne cijene već jedan njen dio. Marže.
Informaciju o praćenju cijena dobio sam od visokog (bio košarkaš) izvora blislog Vladi (portiru) a koji je želio biti anoniman.
Isto tako neslužbeno doznajemo da je praćenje urodilo plodom. Poticaji su uloženi u Red bul a i u neke jače poticatelje. Viagru.
Zbog tih poticaja proizvođači su visoko poletjeli i hebe im se. Da bi mogli zadržati status morali su povećati cijene. Vlada sada imam problem. Boji se da insistiranjem na smanjenju cijena ne osjeti učinak Red bula i viagre.

Pored cijena vlada ima problem i s Sinjem. Tamo se ljudi još uvijek spremaju na obranu od turaka. Vrijeme je da im se objasni da Turska više nije opasnost i da se šubare ljeti ne nose. Premijer i Predsjednik nisu željeli doći na sinjsku smotru ratnika. Ipak su odrasli i prestali se igrati rata kopljima. Ljepše se igrati vojnim kamionima i sličnim igračkama za nabavu.
Nedolazak Sanadera na Sinjsu alku, neki tumače kao, “bolestan je”. Tu tvrdnju demantirao je Ministar Milinović izjavom: “Premijer Sanader je jedna od najzdravijih osoba u Hrvatskoj, to vam tvrdim kao ministar zdravstva”.
Smješno. Pa, svatko pametan, a još i bogat, neće priznati Milinoviću da je bolestan. Da ga Milinović lijeći u sistemu kojem je na ćelu?
Da mu Vrce utvrđuje dijagnozu i propisuje terapiju?
To si Ivo neće dozvoliti. Ako bude potreba i kad potreba bude, Ivi će Andrija negdje u Austriji osigurati liječenje dostojno čovjeka. Ovo u Hrvatskoj ionako je samo dio mafijaške rute.

Neka se samo Milinović veže lancima za svoje zdravstvo i neka ne zaboravi sedam kuna poreza za cigarete. Taj porez, da je i dvadeset kuna, ne može ispraviti štete koje su razne vrce napravile zdravstvu i hrvatskim građanima.

Ovaj horor mora prestati. Hrvatskoj su žurno potrebne reforme, ne samo zdravstva. Potrebne su nove snage. Ovome što hrvatskom vlada građani ne vjeruju . Hrvatskoj su potrebni alkari ali ne za alke i turke. Alkari se trebaju boriti protiv korupcije, kriminala i bezvlašća. Nesposobne i pokvarene treba ukloniti.

Tagovi: vlada

Komentara(0)

28. srpnja 2008.

Koliko vrijede političke stranke?

Koja bi stranka danas dobila Vaše povjerenje?

HDZ

SDP

HNS

HSS

HSLS
HSU

HSP

IDS

Manjine

HDSSB

Ostalo
Rezultat

Upravo nam prolaze zadnji dani mjeseca srpnja. Sezona je odmora. U ljetovalištima je veselo i živo a u mjestima izvan turističkih središta nema gužva i živi se usporeno. Kreće i radi se polako, onako kako to diktiraju visoke temperature zraka.
Politički život spušten je na razinu: izjava samo u hitnim slučajevima ili na obilježavanje kakve obljetnice ili praznika. Takvo stanje poznato je kao sezona kiselih krastavaca. Nažalost, čini mi se da je stanje u državi takvo da su vijesti i rezultati koje “lijepa naša” postiže poprilično kiseli. Kroz čitavu godinu vuku na nešto što se pokvarilo i ima jak kiseli okus.
Saborski zastupnici su se poslali na poduže školske praznike. Oni imaju praznike i duže nego što ih imaju djeca u školi. Pored toga, zastupnici nikom ne odgovaraju za svoje loše rezultate, nemaju jedinice i svi, bez obzira na rezultate, uredno ulaze u sljedeću školsku godinu. Nema ponavljača, nema produžne nastave i dopunskih ispita. Plaća i privilegije uredno pristižu. To što je u državi sve teže njih ne brine. Još za ovoga mandata bite će novaca barem za plaće političara. A dalje, “bumo vidli”. Političari budu zalihe i privilegije imali a krizu budu zadnji osjetili.
Vlada se nekako ponaša zagonetno. Ne zna se dali trenutno radi, dali se odmara ili se izgubila negdje u bespućima između Balkana i Europe.
Prije nekog vremena plasirano je nagađanje u medijima o bolesti našeg velikog izvršnog vođe, dr. Ive Sanadera.
Na ta nagađanja stigli su oštri demanti , nije to točno, premijer je izvrsnog zdravlja i u dobroj kondiciji. No, vrag ne spava. U medijima vijest: “Sanader otkazao dogovoreni sastanak u Austriji”. Obrazloženje, druge obaveze. Opa, uz nagađanje o bolesti koja je demantirana, ne obrazloženo odustajanje od dogovorenih obveza i ne pojavljivanje premijera u medijima, zgodan je razlog za nagađanje.
Meni ni u kom slučaju ne pada na pamet da bi dr. Ivo imao zdravstvenih problema. Pa lijepo su nam objasnili da takva nagađanja nisu točna.
Stoga, mislim da je naš premijer negdje naletio na izlog sa zgodnim satom ali nema dovoljno novaca da ga kupi. Sada se dao u potragu za kreditom i jamcima kako bi si, ipak, priuštio sat koji mu se sviđa. Ako opet nije u pitanju sat, možda je u pitanju sram.
Poznato je koliko je dr. Sanader senzibilan kada je u pitanju Hrvatska. To je puno puta i dokazao. Možda se premijer povukao i srami se zbog problema poput: visoke inflacije, visoke vanjske zaduženosti, kaosa u unutarnjem plaćanju, korupciji, nedostatku pravne države, prezaduženom zdravstvu, pokvarenoj policiji, smanjenju turista, povećanju uvoza, sitnom izvozu, “grešnim” susjedima, bahatim kriminalcima, lošim ministrima, problematičnom diplomacijom...
Ipak čovjek je na čelu izvršne vlasti i ima pravo osjećati grižnju savjesti zbog lošeg stanja u državi. Uz njega svakako bi se trebali sramiti i njegovi sitni ali po apetitima krupni koalicijski partneri. Tu se ubrajaju: seljak Joža, liberalka Đurđa, manjinci i umirovljenici kao javni partneri, te podrepni partneri Đapić i Glavaš. Svi oni zajedno uglavnom brinu brigu kako sebe zadovoljiti a javnost obmanuti.
Oporba bi trebala biti korektor vlasti. Konstruktivno kritizirati i organizirano: nebuloze, politički kriminal i državno bezvlašće blokirati. S obzirom na stanje u državi, Hrvatska nema oporbe.

Ono što je teoretski oporba, na čelu s SDP-om, nije organizirano. Oni unutar svoje organizacije traže sebe, pokušavaju se pozicionirati i na pravi put izvesti. SDP još nije siguran dali je lijevi (Milanović) ili je desni Bandić. Njihov ogledni primjerak vladanja, Zagreb, doživio je propast.
Zagrebom vladaju kriminal, korupcija, pljačka. Demokracije skoro da i nema. Odluke donosi gradonačelnik a skupština ih potvrđuje. Život u gradu je nesiguran. Policija ne pronalazi počinitelje razbojstva.
Uz SDP, samo teoretski oporba je i HNS. Oni, HNS, prihvatili su “braco i seka” model upravljanja strankom. Tako seka Vesna prepušta predsjedničko mjesto braci Ratku. Sve to izvode uz demokraciju tipa, prihvati ili van iz stranke. Takav način upravljanja strankom doveo je do rasipanja kvalitetnih članova stranke a time i slabljenja političkog utjecaja HNS-a.

Ovaj kratki uvod samo je lagani osobni pogled na situaciju u Hrvatskoj i na glavne krivce za takvu situaciju.
Uz tekst prilažem i anketu u kojoj možemo glasanjem izraziti svoje mišljenje o strankama i njihovom dosadašnjem radu. Rezultati ankete trebali bi nam reći dali hrvatska politika ide u pravom smjeru i tko je za smjer u kojom idemo kriv.

Anketa nema zaštitu od višekratnog glasanja. Razlog za to je prvenstveno u stavu da se ne uvode zabrane i da se svakom omogući glasanje. Blokiranje višekratnog glasanja onemogućilo bi neke da glasaju jednom a ne bi onemogućilo one koji žele manipulirati glasovima da to učine nekom hakerskom metodom. Za hakere bi to bio lagan zadatak, a analitičari bi stekli dojam da su rezultati realni.

Zbog navedenoga, molim glasače da odaberu svog favorita i da za njega samo jednom glasaju. Rezultat takvoga glasanja biti će naše zajedničko mišljenje o Hrvatskim političkim strankama. Rezultati bi ujedno trebali biti poruka strankama ali i pritisak na njih.

Tagovi: anketa

Trenutni rezultat:

1. SDP - 39.68 %, glasova 25
2. OSTALI - 38.1 %, glasova 24
3. HDZ - 7.94 %, glasova 5

@Mućke, 30.7.2008. 11:42:32

Petak 1. kolovoz 2008. u 10.45 sati rezultat ankete je:

1. OSTALI - 60.25 %, glasova 144
2. SDP - 17.57 %, glasova 42
3. HSU - 5.44 %, glasova 13
4. HDZ - 4.18 %, glasova 10

Uvjerljivo vode OSTALI sa 60.25 %, odnosno 144 glasova
Mislim da je ovo zasluženo vodstvo "ostalih". Glasaći poručuju poziciji i opoziciji da nisu zadovoljni s njihovim radom a ujedno daju signal "novim" snagama ili već postojećim malim strankama da se intenzivnijim radom nametnu biračkom tijelu.

@Mućke, 1.8.2008. 10:50:25

Nedjelja 3. kolovoz 2008. godine u 9.45 dovršeno glasanje s sljedečim rezultatom:
1. OSTALI - 59.21 %, glasova 180
2. SDP - 18.09 %, glasova 55
3. HDZ - 4.93 %, glasova 15
4. HSU - 4.28 %, glasova 13
5. HNS - 3.29 %, glasova 10
6. HDSSB - 2.63 %, glasova 8
7. MANJINE - 2.63 %, glasova 8
8. IDS - 1.97 %, glasova 6
9. HSP - 1.64 %, glasova 5
10. HSS - 0.99 %, glasova 3
11. HSLS - 0.33 %, glasova 1
Ukupno glasova 304
Uvjerljivom pobjedom ostalih glasaći su poslali jasnu poruku poziciji i opoziciji da nisu zadovoljni njihovim radom. Dali je to poruka nekim "novim klincima" da se ubace u političku igre?

@Mućke, 3.8.2008. 9:50:18

Komentara(3)