Mućke

Datum: 06.04.2007

Jednoumlje, višeumlje = lijepa naša



U neka tamo davna vremena, vremena prije devedesetih, želio sam državu u kojoj bi svi stanovnici bili manje-više ravnopravni. Jednakost sam želio. U jednopartijskom sistemu, kojeg smo zvali, jednoumlje, znalo se tko ima prednost. Prednost su imali drugovi sa crvenom knjižicom. Unutar njihovog sistema, opet su postajale prednosti. Zatim su tu bili ključevi prema nacionalnosti, spolu i tako dalje. Dakle, pravila su bila poznata i kako koji mili moji. To jednoumlje vremenom je napredovalo. Sa vremenom, slabio je kriterij podobnosti i drugovi su morali uvažavati i one koji nisu bili baš crveni. Došle su devedesete, krenulo se u promjene. Ratovali smo. Izvršili pretvorbu. Napravili državu. Usvojili Ustav. Prema tom ustavu Republika Hrvatska je jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država. Kada je taj ustav usvojen mnogi su zaplakali. Mislili smo, zbogom nepravdo, zbogom diskriminacijo i jednoumlje. Više nas nitko neće dijeliti po tome da li smo u partiji ili ne, jesmo li vjernici ili ne.

Prošle su godine, evo nas u dvije tisuće i sedmoj, što je sa jednakošću, demokracijom?

Sada imamo i previše stranaka. Zovu se demokratske, liberalne, lijeve, desne, srednje i tako dalje. Za njih demokracija znači, izaći na izbore, obećati brda i doline, ako je potrebno ući u savez i sa crnim vragom, ali budi na vlasti. Nakon izborne podjele, završava doba kakve takve demokracije. Počinje bezakonje. Dijele se županije, gradovi, poduzeća, nadzorni odbori, prirodna i nacionalna bogatstva. Svaka stranka daje si pravo da postavlja svoje direktore, nadzornike i druge moćnike bez ikakvoga demokratskoga i zakonskog okvira. Rezultat takve “demokracije” je korumpirana država. Da je tako priznali su i vladajući i opozicija. Složili su se da je korupcija najizraženija u politici, pravosuđu, zdravstvu. Donijeli su Akcijski program za suzbijanje korupcije i time "riješili" korupciju.

Je, da je svakim danom situacija sve gora, društvo krade sve više. Ali što da očekujemo, da korumpirani političari i korumpirano pravosuđe radi samo protiv sebe? Nema logike. Oni su doveli državu u ovakav položaj, organizirali je na ovakav način, ovako im odgovara i neće je mijenjati.

Primjeri da je to tako su ratni profiteri i ratni zločinci. Vladajući, koji god do sada bili, nisu ustrojili pravosudna tijela da neovisno rade svoj posao. Da utvrde i kazne krivce. Krivce koji su povrijedili zakone RH, a ne one koji nisu moćnicima po volji. Nažalost, pravosuđe je pod kontrolom kriminalne i političke moći. Većinu pravosudnih dužnosnika instalirali su ti centri moći kako bi imali kontrolu nad pravosuđem. Država je sve više zadužena, sve je više kriminala koji se ne rješava. Laž i obmana, promovirani od Hebranga, sasvim se udomaćili, ali ne samo u 10% omjeru. Onaj koji je ulovljen u laži jednostavno se opravda, “što hoćete, a onaj tamo laže - krade više od mene”. Ljudi umiru u šetnji prirodom, istraga kasni. Dokazi nestaju. Kada želimo riješiti aferu Brodosplit, unutra su nečiji ljudi. Ljudi nadziru poslovanje, za to su plaćeni ali ne i odgovorni. Kako bi odgovarali, oni su nečiji ljudi, netko ih je postavio da bi radili što on želi. Tako razni Poljaki, nadziru u bezbroj poduzeća, osnovno je da se plati i da se muti. Nevažno je što takvo ponašanje nije u skladu sa Ustavom RH. Pravosuđu nije važno što je to u suprotnosti sa zakonima RH.

Prema članaku 3. najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava su sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav.

Bojim se da primjeri koji su navedeni baš i nisu u skladu sa člankom 3. Ustava. No idemo dalje, ovi famozni nadzorni odbori, koji su sve osim, nadzorni. Odabir i imenovanja vrši, netko prema nekim kriterijima. Zbog takvog načina u tim odborima nema odgovornosti, stručnosti i koristi. Kada bi Nadzorni odbori kao i svi odabiri i imenovanja bili izvršeni u skladu sa demokratskim principima iz Ustava, imali bi odgovorne i stručne suce, državne odvjetnike, Nadzorne odbore, direktore, rukovoditelje, voditelje, majstore i stručnjake i t. d.. Ustav RH u članku 54. garantira da svatko ima pravo na rad i slobodu rada. Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

I opet teorija iz Ustava ne odgovara praksi. Nisam baš imao prilike sudjelovati u nekom natječaju za Nadzorni odbor, ravnatelja, direktora... Praksa kaže, ako ne prođe namještanje, demokracija se provodi šakama. I eto nas na početku ove priče. Demokracija je samo za privilegirane, bili oni crveni, crni, sa sitnim ili krupnim zubom.

A ja si opet želim državu u kojoj bi svi stanovnici bili manje-više ravnopravni. Jednakost si želim...


E mail