Home

Datum: 05.11.2015

Plati suca za pošteno suđenje, općinskog, županijskog, ustavnog...


Hrvatski sudovi uveli su novu praksu, obrana optuženih. Kriminalac koji imalo drži do sebe neće angažira odvjetnika za obranu već suca ili kompletni sud. Eventualno će angažirati posrednika koji će u njegovo ime sa sudovima dogovarati. Tako su napravili; Milan, Nadan, Zdravko, Zoran i mnogi drugi. Trenutno, pozivajući se na sudsku praksu, Ivo radi na pranju svojeg lika.
Recimo, kaznena remek djela gore navedenih likova, takve su naravi da zahtijevaju dugotrajnu izolaciju njihovih autora u nekoj od državnih ustanova. Eventualno, obrana sa slobode uz jamčevinu, njihovu jamčevinu a ne organizacije za koje su radili kaznena djela. Normalno, izlazak na slobodu uz jamstvo bi trebao podrazumijevati suspenziju sa svih mjesta koja su vezana uz njihove kriminalne radnje, ograničeno kretanje i zabrana kontaktiranja sa svjedocima.
Umjesto primjene zakona, Hrvatski sudovi bezuvjetno su pustili dugoprstiće pa oni sada uz njihovu zaštitu rade svoje prljave poslove.
Recimo Milan, sudjeluje na parlamentarnim izborima i kupuje glasove građana raznim "pojeftinjenjima" u gradu gdje je gradonačelnik.
Zoran, kao veliki nogometni stručnjak, trenutno je u akciji plaćanje sudaca ustavnog suda za pošteno suđenje.
Veliki prijatelj i savjetnik Milana i Zorana, Predsjednik Županijskog suda, sudac Turudić, dokazuje svoju svestranost. Čovjek ne brani i zastupa samo velike zvijeri poput Milana i Zorana, on se zalaže i za malog čovjeka, svog bratića, Miru Vrlji. Turudić je skoro dvjesto dana držao bratićevu optužnicu u ladici. I sada su se mediji raspisali da je Turudić prekršio i ovaj i onaj zakon. Ma dajte ljudi uozbiljite se, Turudić je zakon.
Velike, mračne ladice u sudovima su prokušane metode za dodatna primanja vlasnika tih ladica.
Evo još jedan primjer čuvanja predmeta u ladici. Predložena je ovrha temeljem pravomoćne presude zbog neisplate plaće. Bez zakonskog razloga Općinski građanski sud u Zagreba i Županijski sud u Zagrebu odbacili su prijedlog ovrhe. Zanimljivo je da su ti sudovi i donijeli presudu kojom su naložili isplatu plaće i na kojoj se temelji prijedlog ovrhe.
I dobro, na presude sudova dozvoljena je Revizija Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Revizija je podnijeta, ali umjesto na Vrhovnom sudu nalazi se u ladici Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 22. siječnja 2015. godine, što je do danas 286 dana.
Kod dopuštene revizije niži sud treba zapakirati predmet, priložiti reviziju i poslati Vrhovnom sudu. Za te radnje je potrebno do deset dana.
U ovakvim slučajevima brine drskost i pokvarenost zaduženih sudaca. To nije sudačko uvjerenje, to je sabotaža. Treba imati dobru političko/kriminalnu podršku za donijeti presudu u suprotnosti s presudom istog suda, podržati kaznena djela poslodavca koji ne poštuje sudsku odluku i ne isplaćuje plaću i držati Reviziju u ladici.
Zbog 286. dana ladičenja Revizije Predsjedniku Vrhovnog suda upućena je predstavka kojom se prijavljuju nečasne radnje, časnih nižih sudova. U predstavki je između ostalog napisano:

S obzirom da sudovi odbacuju ovrhu na plaću temeljem presuda o ne zakonitosti otkaza ugovora o radu, koje su donijeli u prethodnim postupcima, te nedopuštenim zadržavanjem predmeta ne dozvoljavaju Reviziju, molim Vas da temeljem svojih ovlasti predmet stavite u zakonske okvire. Posebno je potrebno naglasiti da su: ne vračanje radnika na poslove i ne isplata plaće kaznena dijela. U ovom slučaju pod pokroviteljstvom Općinskog građanskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu.

Pored toga ne smije se zaboraviti da je postupak utvrđivanja otkaza ugovora o radu sindikalnom povjereniku trajao od travnja 2003. godine do siječnja 2014. godine.
Tijek postupka, ukratko išao je ovako:
- Općinski i županijski sudovi presudom su potvrdili otkaz sindikalnom povjereniku,
– Rješenjem su odbacili Reviziju zbog ne postojećeg razloga,
– temeljem podneska Predsjedniku VS i njegovog naloga Revizija je došla na VS,
– Vrhovni sud poništio je presude nižih sudova i vratio je predmet na ponovno suđenje,
– na ponovnom suđenju općinski sud je napravio niz propusta koje je morao mijenjati nakon presuda županijskog suda,
– sve vrijeme suđenja sudovi su odugovlačili s presudama
– zbog odugovlačenja Vrhovni sud RH donio je dvije presude zbog suđenja u razumnom roku,
– prvu presudu za suđenje u razumnom roku niži sudovi su ignorirali,
– tek nakon druge presude Vrhovnog suda, donešena je pravomoćna presuda.

I sada tu pravomoćnu presudu sudovi, koji su ju teškom mukom donijeli, ne poštuju i onemogućavaju da se provede. Na nekoliko podnesaka za izuzeće sudaca koji su očito na strani poslodavca negativno je odgovoreno.

Sudac Općinskog suda Domagoj Franjo Frntić, kao sucu u tom predmetu Vrhovni sud je odbacio presudu, županijski sud je u barem pet navrata vračao predmet na ponovno suđenje, u više navrata po nalogu predsjednika suda morao je ubrzati postupak. S obzirom na svoje presude ne zna što je zaštita sindikalnog povjerenika, ne zna koji su opravdani razlozi otkaza o radu, ne zna što je zakonska zatezna kamata...

Taj sudac, s takvim "znanjem" postao je predsjednik Općinskog radnog suda u Zagrebu.
Slijedom navedenoga, "igraći" u nižim sudovim dalje jašu. Ponavlja se isprobani scenarij:
– presude bez zakonskih osnova,
– sprečavanje revizije,
– ne poštivanje zakona,
– odugovlačenje....

Stoga, molim, da temeljem svojih ovlasti, osim vračanja predmeta u zakonske okvire, djelujete i u smislu sređivanja stanja u sudovima za koje ste nadležni. Da onemogućite razne trgovce pravdom ili neznalice da sramote instituciju i državu u čije ime nastupaju. Gornji primjer je više nego očit, dokazivanje otkaza koji nije bio zakonski, sindikalnom povjereniku, trajao je 11. godina. S tim postupkom uništili su jednu karijeru i zdravlje čovjeku koji je ukazao na kriminal. Kriminal koji je potvrđen u Saboru RH. U ovom ovršnom postupku, vjerojatno, hoće mu uništiti i život. U tom postupku žrtva je bio i ostao onaj koji je u pravu.


Predstavka Vrhovnom sudu RH u cijelosti.
Revizija Vrhovnom sudu Republike hrvatske.

Ovdje smo vidjeli kako je radio Frntić da bi postao predsjednik radnog suda, vjerojatno je slično radio i Turudić da bi postao predsjednik Županijskog suda. Takvim ljudima dozvoljeno je sve osim korištenje glave.
Može li se očekivati da će sudovi pod takvim predsjednicima raditi po zakonu, suci biti stručni i neovisni? Teško.
Znam da bi se moglo nabrojiti još mnogo primjera "poštenog" suđenja ali treba čuvati zdravlje. Sve ove priče iz života negativno utječu na živčani i probavni sustav te izazivaju smetnje kod spavanja. Stoga za sada toliko.
I da, kako smo očito demokratsko društvo, mislim da bi sudovi trebali javno objaviti cjenik za pošteno suđenje. Recimo, držanje u ladici godinu dana, toliko kuna. Tako bi i radnici i umirovljenici mogli trošiti svoje milione i doći do "pravde".


E mail

Komentiraj

Ispis
  • E Pobro da je ovo uređena država, da čovjek ima posao i da od to posla može normalno živjeti, onda ne bi trebal svaštariti i sve rješavati sam. Raditi sve od majstorskih popravka do liječenja i pravnog zastupanja. Bilo bi normalno da mu pravne probleme rješava pravnik ili odvjetnik. kod nas da i imamo novaca baš i ne vjerujemo niti advokatima i sucima.

    ivan, 16.11.2015 08:33:34
  • Žalosno je sve to doživjeti.U toj našoj državi jedino se ne isplati biti pošten.Drugo moraš znati pravo i razumjeti financije inače su gaće na štapu  Da moraš imati kompjuter bilo da si đak,radnik,seljak to je obaveza jer moraš znati sve donešene zakone.Bio sam sa čovjekom koji je morao platiti kaznu po donešenom zakonu a koji je trebao pročitati na internetu kako mu je gospodin inspektor rekao,međutim on nema pojma što je internet jer nema kompjuter.Neznanje te ne opravdava a ako se žališ bit će ti puno veći troškovi,to je bilo obrazloženje inspuktora.Čovjek je brzo shvatio te platio odmah umanjenu kaznu što je danas dobar štos.

    POBRO, 14.11.2015 15:53:52
  • Komentara(2)