10/04/2020

Da li je ovo kraj za režimske poslušnike?


Pandemija izazvana korona virusom zahvatila sve zemlje našeg planeta. Neophodne mjere za sprečavanje širenja virusa bitno utječu na sve segmente društva.  Te mjere zatvorile su škole, neke trgovine, hotele, restorane, proizvodne i uslužne pogone. Radnici su u karanteni, čekaju da se vrate na posao. Mnogima su uručeni otkazi, ostali su bez posla. U funkciji  su službe neophodne za proživljavanje. Državni budžet puni se i šezdeset posto manje u odnosu na prošlu godinu.

Kriza neviđenih razmjera je započela i ne zna se do kada će trajati.

Za ublažavanje krize, a u svrhu golog preživljavanja građana, prvenstveno, Vlada i Sabor moraju reagirati donijeti i provesti mjere koje će osigurati  funkcioniranje države za vrijeme krize.

Potrebno je u svim dijelovima društva smanjiti potrošnju, osigurati da teret krize svi jednako podnesu.

No tu sada nastaje problem. Kada bi društvo bilo u skladu s Ustavom RH, demokratsko, to ne bi bio problem. Međutim, naše društvo je režimsko. Ne demokratska vlast, da bi mogla apsolutno kontrolirati sve javne službe, sva trgovačka društva u javnom vlasništvu, instalirala je na sva strateška mjesta osobe koje slijepo provode njihove naredbe. Jedan od primjera takve prakse je ravnatelj doma za starije osobe, u Splitu. Režimski  "stručnjak" koji je odgovoran za katastrofalnu zarazu u domu.

Te režimske osobe, znane kao "uhljebi", s manjkom znanja i morala, zapošljavaju se diktatom a ne natječajem. Imaju višak ovlasti i moći. Na teret građana uživaju u neopravdano visokim plaćama, privilegijama i bonusima. Svojim radom osiguravaju krađe, mito, korupciju, nepotizam u društvu u kojem su postavljeni a za korist režima koji ih je postavio.

I gdje je sada problem?

Problem je što režim sada treba smanjiti plaće i privilegije svima u nerealnom sektoru, što bi u velikoj mjeri obuhvatilo uhljebe, koji su nepotrebni i štetni. Njih treba odstraniti a ne samo im smanjiti plaće.

No, uhljebi se s tim ne slažu. S tim se ne slaže niti režim. Režim, bez uhljeba ne funkcionira.

I sada, režim se sprema pregovarati s sindikalnim vođama o uštedama u nerealnom sektoru. Sa sindikalistima koji nisu branili radnike od  režimskih poslušnika, dozvolili su nezakonita zapošljavanja, izmišljena radna mjesta i kriminal. Ukratko dozvolili su da se radi suprotno pravilnika o radu,  koji je temeljni dokument za zaštitu radničkih prava.

Za uzvrat, režim je dozvolio sindikalistima da instaliraju svoje uhljebe koji su opet sindikalnim vođama osigurali diktaturu u sindikatima. Pa tako imamo ribiće i severe koji dvadeset, trideset godina vladaju sindikatima.

Za uštede u nerealnom sektoru ne treba puno pregovarati. Svi poslodavci koji zapošljavaju više od dvadeset radnika moraju imati Pravilnik o radu. Pravilnik o radu mora sadržati sve što se tiče radnika i rada, što podrazumijeva; organizaciju rada, sistematizaciju radnih mjesta, način nagrađivanja, prava, obaveze i sl.

Pravilnik o radu donosi poslodavac uz obavezu usuglašavanja sa sindikatima (Radničkim vijećem). Pravilnik o radu mora biti usklađen sa zakonima i pravilima struka.

Upravo ovaj opis pravilnika ukazuje na suradnju režima vlasti i režima sindikata. Oni su na račun javnog sektora stvorili svoju mrežu uhljeba koji su im osiguravali moć i financijsku korist.

Stoga, odmah treba utvrditi koji poslovi su neophodni, te ih izuzeti iz restrikcije,  a za ostale uskladiti izdatke za plaće prema mogućnostima budžeta. Zatim treba ukinuti sve privilegije, bonuse, osiguranja i slična sranja u kojima su uhljebi uživali. Uskrsnice i regrese također treba ostaviti za bolja vremena.

Isto tako odmah treba pokrenuti izmjene Pravilnika o radu, posebno u dijelu; popis poslova, uvjeti za obavljanje poslova, organizacija rada, broj izvršitelja, način plaćanja...

Izmjenom i provedbom stručno izrađenog Pravilnika o radu dobili bi puno jeftiniji, kvalitetniji i efikasniji sustav koji bi služio građanima a ne režimima.

Organizacija, nazvati ću to poduzeća temelj je efikasnosti svakog poduzeća. S dobrom organizacijom imamo kvalitetan proizvod ili uslugu, koji su konkurentni na tržištu. Upravo je tu odgovor zašto smo mi nekonkurentni i nemamo kvalitetu.

U Hrvatskoj do devedesete godine jako puno se držalo do organizacije poduzeća, sistematizacije  i vrednovanja radnih mjesta. Recimo, dobra organizacija onemogućuje mito, korupciju krađu. Jednostavno sve se organizira tako da odluke donose stručnjaci i da su za to odgovorni.

Uspostavom "demokratske"  Hrvatske takve organizacije su bile smetnje. Jednostavno nisu bile moguće manipulacije s javnim nabavama, zapošljavanju i općenito donošenju odluka. Ukratko kriminal je bio transparentan i to je trebalo promijeniti.

Organizacije koje se sada provode, dakle kriminalne, uspostavljene su prijevarom. Mijenjale su se organizacije poduzeća pod krinkom ISO standarda. Kvaliteta, kako su to voljeli zvati. Stvorili su trgovačka društva, službe i menadžere, kvalitete. Dodjeljivali su se certifikati. Polagali ispiti. Rezultat, bitne odluke po nalogu režima donose povjerenstva koja za te odluke nisu odgovorne.

Upravo te organizacije u javnim službama, uz debelu pomoć pravosuđa, osigurale su Hrvatskoj visoko mjesto na ljestvici korumpiranih država.

Hrvatsku očekuju promjene, u ovoj krizi to je neizbježno. Do njih će i doći, sada mirnim putem ili sutra kada će to na ulici zahtijevati nezaposleni građani, bez primanja, gladni i jako, jako ljuti.