19. veljaca 2009

Radnja ove sapunice dogodila se u Gruntovnici Općinskog suda u Velikoj Gorici. Kako sam već pisao o radu te gruntovnice u dnevniku nazvanom Kriminal u gruntovnici, ovo se može nazvati epizoda druga. Iskreno se nadam da ta sapunica neće imati još nastavaka.

U čemu je ovaj puta bio problem?

Trebao sam izvadak iz zemljišne knjige. Izvadak je dostupan na internetu ali kao takav nije za službenu upotrebu. Uvjeren kako će operacija “izvadak”, pet minuta posla, proći bez komplikacija. Dolazim u četvrtak u 10 sati ispred ureda gruntovnice. Na vratima jasno piše radno vrijeme od 8-11 sati. U hodniku samo nekoliko osoba i pravosudni policajac u svom kiosku. Odlazim do kioska i kažem da trebam izvadak iz gruntovnice.

Policajac maše glavom lijevo desno. Molim, čudim se? Od izvatka neće biti ništa, važno će policajac iz kioska.
Zašto, čudim se, pa radno vrijeme je do 11 a sada je 10 sati.
Policajac prima neku malu, praznu kartonsku kutiju i maše mi njom ispred nosa.
Da, ne trebam ja kutiju nego izvadak. Što mi to pokazujete?
Gospodine, slavodobitno će policajac, nema više brojeva. Vi čete lijepo doći neki drugi dan, najkasnije do osam sati i podići broj.
Kakav broj, zašto broj, kad sada nema nikoga tko bi čekao, čudim se.
Takva su pravila i imate se toga pridržavati, strogo će policajac.
Dobro, ako je tako mogu li ja do vašeg šefa, šefa suda, pitam.
Šef je ustvari šefica, objašnjava policajac, ali do nje ne možete jer ona prima samo u određene dane. Ohoho, čudim se, pa koja su onda prava građana? Da trpe poniženja svih od portira do predsjednice suda. Na to, policajac vadi olovku i daje mi broj telefona predsjednice Velikogoričkog suda.

Izašao sam iz suda i iz automobila nazvao ured predsjednice.

Javila se, vjerojatno tajnica, koja mi je lijepo objasnila da svoje pritužbe mogu dostaviti pismeno ili zakazati sastanak kod predsjednice u uredovne dane.
Nisam se s time složio, tražim objašnjenje odmah a ne u neko vrijeme kako su si zamislili birokrati. Meni je uskraćeno pravo na uslugu gruntovnice u uredovni dan i u radnom vremenu, želim da se taj problem odmah riješi ili ću o tome izvijestiti javnost.

Nakon spominjanja javnosti, javila se predsjednica suda kojoj sam opet izložio problem. Za nju to nije problem, ona tvrdi da sve gruntovnice rade na način brojeva, istog radnog vremena. Ne interesira ju što u 10 sati ispred gruntovnice nema nikoga i sasvim je normalno da me policajac isprašio uz, dođite po broj najkasnije do 8. sati.

Ali, gospođo pa zbog koga ste vi tu, zbog sebe, brojeva? Zašto ističete radno vrijeme do 11 a u 10 tjerate građane van? Zašto niste napisali da se brojevi dijele u osam i da je radno vrijeme samo za one koji imaju brojeve ili vezu?

Takva je praksa, tvrdi predsjednica i nudi mi broj koji će mi ona osigurati, jer to ona može učiniti. Čak bi mi i u petak, ne uredovni dan mogli izdati izvadak.

Zahvalio sam se na protekciji, nisam došao moliti, ne želim se poniziti. Želim samo ono što mi je gruntovnica dužna dati u vrijeme koje si je odredila i objesila na vrata. Ne želim poniženja, ne želim čekati ispred policajčevog kioska za broj a onda s brojem čekati za izvadak ispred vrata gruntovnice. Ne želim biti dužan predsjednici što mi je sredila preko reda.

Jednostavno želim poštivanje istaknutoga radnog vremena i ne želim da nas zajebavaju portiri i predsjednici.

Na to je poštovana Predsjednica suda reagirala riječima, nećemo prostačiti i spustila slušalicu. Za nju je problem bio riješen, za mene ne.

Kako sam obećao, slučaj iznosim javno uz želju za humaniji i profesionalniji odnos i uz poruku:

istaknuto radno vrijeme je zakon

službenici su tu zbog građana,

i predsjednici sudova su tu da bi služili građanima,

pravosudni policajci su za sigurnost a ne da bi u uredovno vrijeme branili ulaz,

gruntovnica se treba prilagodi potrebama građana,

službenici i predsjednici se trebaju odnositi s poštovanjem prema građanima od kojih žive,

usluga im mora biti pravovremena i kvalitetna...

Brojevima i prekratkim radnim vremenom ne rješavaju se gužve već se stvaraju uvjeti za korupciju. Ako nećeš poniženja ispred gruntovnice, gurni tamo nekome nešto i sve će biti riješeno. Vjerujem da i za to postoje pravila i tarife.
Rješenje gužva, redova i čekanja je u usklađenoj ponudi s potražnjom. Sve ostalo je zlostavljanje korisnika usluga.

I na kraju još malo o radu te iste gruntovnice.

U siječnju sam tražio upis vlasništva, predao svu potrebnu dokumentaciju i za divno čudo u vremenu od dvadesetak dana dobio riješenje kojim je moj zahtjev prihvaćen. Bio sam iznenađen i oduševljen, stvarno su to odradili brzo i efikasno.
Nažalost oduševljenje je bilo kratkog vijeka, provjerom stanja na internetu utvrdio sam da su napravili grešku. Promijenili su mi prezime. Nevjerojatno ali istinito, trebalo je upisati ime, prezime i adresu.
Gruntovnica to nije uspjela napraviti ispravno.
Da li je to namjerna greška? Što bi bilo da nisam išao provjeriti na Internet? Što je s onima koji nemaju mogućnost provjere? Ostanu li bez svog vlasništva takvim greškama?
Pitanja su na koja nemam odgovora.
I opet telefon, halo gruntovnica, greška...

Ipak, najvažnije je da oni imaju brojeve, radno vrijeme za trudnice i uredovne dane. Da predsjednica tvrdi da tako čekamo i kod doktora.

Karakteristika rada te birokracije je iritantna uljudnost kojom prikrivaju nesposobnost i kvarnost.

Ministre Šimonoviću, ne bi vam bio u koži. Vama je za crvenjeti se i dvadesetčetiri sata dnevno malo.

Tag: pravosuđe