Mućke arhiva

SLIČNI TEKSTOVI

MUĆKE ARHIVA

Tagovi

Partijska diktatura

Prokletstvo političara, imam a nemam

Hrvatska vlast provodi diskriminaciju

Moral, nadzor, kontrola, kriminal

Hrvatska i Zagreb na mafijaškoj ruti

Inflacija oko 7%, dug 34,9 milijardi eura

Europo pomozi i ne daj da te lažu

Šeikat na prostoru negdašnje Republike Hrvatske

Nagibni SDP ostao bez Zagreba

Presvetli hoće dati ali i primiti, onako balkanski, muški

Danas sam se osjećao dobro

Kuda ide Hrvatska?

Evolucija ili revolucija?

Vladine probavne smetnje

Zastupnici ili fekalisti?

Zaštićeni ekološki - ribolovni pojas nevinosti

Kukavičje gnijezdo

Svjetsko prvenstvo u disciplini stanje vlasničkih prava

Vladajući, narod misli da “Ovako dalje ne ide!”

29. kolovoza 2008.

Prokletstvo političara, imam a nemam

Vratio se Ivo iz odmora. Odmoran, lagano preplanuo, širokog osmjeha ukazao se na svom radnom mjestu. Da bi pokazao da je živ, zdrav i u novoj košulju s inicijalima, sazvao je uži sastav svojih obožavatelja, javnosti poznati kao Sanaderova vlada. Ta družina se družila u dva dijela.
Prvi dio otvorili su za javnost. U tom dijelu javnosti su pokazali kako izgledaju uspješni hrvatski političari - gospodarstvenici nakon odmora provedenoga na jahtama “prijatelja”. Veliko zadovoljstvo i sreću nije im mogla pokvariti niti neočekivano visoka inflacija. Pa tako je svugdje u svijetu.
Inflacija, rekao je Ivo, će se sama od sebe smanjiti na jesen. Sva ova sila stranih turista sa sobom je donijela i inflaciju iz svojih jadnih zemalja. Sada kada će se oni vratili u svoje domovine odnijeti će i svoje inflacije. Na tu stručnu analizu Ivo je dobio veliki aplauz svojih fanova. Najveće oduševljenje osupnulo je ministra Šukera. On je uz pljesak skandirao, bravoooo, kako se samo ja toga nisam sjetio.
Drugi dio druženja zatvorili su za javnost . Baš tako, kažu, rade i u svijetu. Ako baš hoćete u Europi.
Stara praksa zatvorenosti sjednica za javnost odvija se u ležernoj atmosferi. Ivo vadi svoj svileni, rozi, kućni ogrtač i veze na njega svoje inicijale. Žutim, svilenim konce.
Ležerno se ponašaju i ostali: Pankretić vadi traktor igračku i njime ore po stolu uz glasno brrrm, brrrm.
Jaca otvara konzerve i razočarano odmahuje glavom kada vidi da su u njima paštete.
Ministar Božo od prometa nateže strune na reketu za svog vozača.
Đurđa skida suknju i ponosno pokazuje nove čarape.
Uzelac čisti nokte samo na tri prsta.
Čobi vadi iz torbe veliki sendvič s debelim odrescima mirogojske salame i malom staklenkom ljutih feferona. Sve stavlja na novine, polako mezi. Od sendviča prostorijom se širi miomiris koji tjera suze na oči.
Polančec ne radi ništa, samo se crveni. Ima i zašto.
I ostali fanovi, šnajdera Ive, rade nešto što vole ali ne vole da to javnost zna.
Bitno je naglasiti da se na zatvorenim sjednicama, baš kao i na onim otvorenim, ne radi previše u interesu države i njenih građana.
I tako uz: vezenje, oranje, čišćenje, mezenje i ostale državničke poslove vlada donosi tajne odluke. Na ovoj posljednjoj Ivo je odlučio kome će uvaliti koji Nadzorni odbor . Bez da je gledao u papir, iz diktirao je sva imena prijatelja i podanika koje želi u Nadzornom odboru. Ostali članovi vlade trebali su samo proanalizirati da se kojim slučajem u predložene prijatelje za NO nije u vukao koji stručnjak. Njih se vlada boji kao vraga.
Kada su bili sigurni da stručnjaka među predloženim nema, jednoglasno su prihvatili Ivin prijedlog.
A koji i kada nisu?
Vladajući su ujedno prodiskutirali o problemima koji se javljaju u radu Nadzornih odbora. Jedan od najvećih problema, po Šukiju i Čobiju, je visoko kalorična hrana. Ivo im je spremno pomogao, smanjio im je broj obroka, oprostite, broj NO.
Na ostatku zatvorene sjednice govorilo se ono što se u javnosti ne smije. Najveći problem u ovoj vladi je, imam a nemam. To što imam ne smijem javno reći.
Zato barem na zatvorenoj sjednici vlade o tom se može reći. Svatko se može pohvaliti koliki brod ima i kako ga za javnost kamuflira. Osim brodova tu su kuće, vile, poduzeća, hoteli, klaonice i mesnice. No, tako se radi svugdje u svijetu.
Po završetku zatvorene sjednice vlada je spremila svoje igračke, navukla inteligentne face i izašla u javnost. Javnosti se, kako to i dolići, obratio Ivo. On je izjavio:
Vlada je na zatvorenoj sjednici usvojila dnevni red. Dnevni red je proglasila najvišim stupnjem tajnosti. Prema tom tajnom dnevnom redu vlada je donijela odluke o dodjeli novaca, sklopila nekoliko ugovora o nabavki vojne opreme i poklonila nekoliko jadranskih hotele. Te odluke, baš poput dnevnog reda, su tajne. I na kraju vlada je proglasila odluke iz javne sjednice tajnim.
Novinari su s razumijevanjem prihvatili izjavu šefa Ive. Pa, već bezbroj puta im je rečeno, tako rade naši susjedi, tako se radi svugdje u svijetu.
Ne znam zašto, ali sjetio sam se naših susjeda Srba, i njihovog Zorana Đinđića. Misli li vlada da se tako radi u Europi svijetu?

Tagovi: vlada

Komentara(0)

25. kolovoza 2008.

Velika Gorica, prometna provincija

Područje Grada Velike Gorice prostire se na površini od 552 km2 i zahvaća Turopoljsku nizinu, dio Posavine i Vukomeričkih gorica. S brojem stanovnika preko 60.000 za područje Grada, i samim naseljem od preko 30.000 stanovnika, Velika Gorica zauzima sedmo mjesto u Republici Hrvatskoj. Velika Gorica je najveći i najznačajniji grad Zagrebačke županije, grad mogućnosti, grad mladih, grad velikog povijesnog i kulturnog nasljeđa, grad ekološki očuvanog okruženja, grad urbane jezgre i prelijepe ruralne okolice.

Ovo se može pročitati na portalu Grad Velika Gorica.

Dakle Velika Gorica je grad. Dali je to tako?
Šetnjom, vožnjom biciklom ili automobilom, može se bolje upoznati Gorica. Prolaskom kroz goričke ulice i kroz gorički promet, gubi se slika o Gorici gradu.
Pod pojmom, grad, podrazumijeva se viši oblik organiziranog naselja. Naselje koje svojim stanovnicima osigurava siguran i ugodan život. Nažalost, jedan od elemenata sigurnosti i udobnosti, promet i prometnice, u Velikoj Gorici na niskoj su razini.
Od ranih jutarnjih sati, kroz “urbanu jezgru” tutnji promet, od Siska prema Zagrebu i obrnuto. Taj promet odvija se uglavnom preko dvije ulice: Zagrebačke i Ljudevita Posavskoga. Intenzitet prometa, većim dijelom dana je takav da se prometuje u kolonama. Cesta Zagreb – Velika Gorica je prometnica s najvećim prometom u Hrvatskoj. Sav promet prolazi kroz centar naselja te se u centru preusmjerava za smjerove: Sisak, Vukomeričke gorice i posavinu.
Život uz takav promet sve je samo ne ugodan. Zrak koji promet proizvodi truje građane oko prometnica a kretanje naseljem iziskuje puno prometne vještine, jake nerve i sreću. Dakle oni bez sreće mogu birati: plućni odjel, Vrapče, traumatologija ili Visoki breg.

Detaljniji prikaz u Prostornom planu

Problem nije nerješiv. Potrebno je samo malo rada i nešto novaca. Raditi bi trebale prvenstveno službe grada zadužene za promet. Ako to ne mogu riješiti gradski prometni stručnjaci, djeca iz osnovne škole sigurno hoće. Škola samo što nije počela.
Za početak dovoljno je uzeti Prostorni plan Velike Gorice gdje rješenje čeka.
Kao osnovno potrebno je instalirati semafor na ulasku u grad iz smjera Siska. Sve semafore sinkronizirati da promet bez zastoja prolazi mjestom.
Za promet iz smjera Vukomeričkih gorica potrebno je izgraditi par stotina metara prometnice, od Vukomeričke do “zubakove” i preko "aerodromskog" raskrižja za Zagreb. Taj pravac rasteretio bi centar sa svim prometom prema Pokupskom.
Isto tako trebalo bi asfaltirati prometnicu od naselja Cibljanica do ceste za Zračnu luku Zagreb i opet preko "aerodromskog" raskrižja za Zagreb. Ta cesta rasteretila bi centar od prometa prema posavini i pripadajućim naseljima. Pored toga, potrebno se otvoriti prometnicu naselje Pleso - Zračna luka Zagreb. Neshvatljivo je da jedno trgovačko društvo zatvori vrata na javnoj prometnici i onemogući promet. Sigurnost zračne luke ne može opravdati zatvaranje. Normalno bi bilo da se sigurnost prilagođava potrebama a ne da sigurnost zatvara ceste i blokira život i napredak naselja.
Pravi razlog treba tražiti u monopolu zračne luke, koja zatvaranjem ceste neopravdano štiti svoje poslovne interese vezane uz: parkiranje, poslovne prostore, trgovinu i ugostiteljstvo.

Ceste, ulice i poljski putevi izvan centra ne mogu se zvati gradskim ulicama. Ono što imaju naselja Pleso, Rakarje i Kobilić te dijelom Kurilovec nisu ceste. To su prostori s ispucanim asfaltom i mnogim rupama iznenađenja. Po tome se bezbroj puta kopalo i krpalo i ne vjerujem da zadovoljava tehničke uvjete za sigurno odvijanje prometa. Te staze, nemaju odvodnju oborinskih voda, nemaju adekvatnu rasvjetu, nemaju pješačke staze. Poslije kiše voda prenosi zarazu, zaljeva pješake ali i skriva rupe.

Odgovorni opravdanje za opisani kaos i pretvaranje grada u kaotično naselje obično traže u nekome drugome. Gradska vlast, Picula i SDP, prebacuju na državu, Šukera i HDZ. Šuker i HDZ krive Piculu. Istina je da su krivi i jedni i drugi.
Država je zakazala te nije dovršila, za prošlu godinu obečanu, dionicu autoceste i istočne obilaznice.
Grad je kriv jer ne radi ništa na uređenju grada, izgradnji prometnica i regulaciji prometa. I sa obilaznicom potrebna je prvenstveno veća sigurnost, bolja gradska regulacija prometa i ravnomjernija opterećenja.
Porezi se uredno naplačuju, gdje je novac?
Vlast je zadovoljna sobom, nerad i promašaje prebacuju na druge. Dali će zadovoljni biti i građani vidjeti će se za manje od godinu dana. Lokalni izbori se bliže.

Tagovi: Gorica

Komentara(0)

22. kolovoza 2008.

Koliko su blogeri anonimni na mreži?

Naša omiljena mreža internet, od milja zvana mreža svih mreža, u posljednjih nekoliko godina puni se dnevnicima. Blogeri u svojim dnevnicima i komentarima obrađuju teme koje im leže na srcu ili pišu o problemima koji ih muče. Oni često iznose svoju intimu, iznose ono što bi možda rekli samo dobroj prijateljici ili prijatelju. Dakle, blogeri pišu, onako iz duše, ili, kako se to voli reći, iz gušta.

U tom guštanju i otvaranju prema javnosti, nekim blogerima, pomaže navodna anonimnost. Blogeri često svoje dnevnike objavljuju pod pseudonimom uvjereni kako je njihov identitet nepoznat. Nažalost, to je točno samo djelomično. Blogeri su uglavnom anonimni jedan drugome.
Na internetskoj mreži, baš kao i u telefonskoj mreži, nema anonimnosti. Svakom računalu kada se uključuje u mrežu dodjeljuje se IP adresa ili IP broj. Bez IP adrese računalo ne može na mreži funkcionirati. Prilikom surfanja internetom IP adresa je dostupna svakom serveru kojeg posjećujemo.

Vaša IP adresa i pretraživać davatelja usluga.

Na serveru se mogu snimiti sve aktivnosti koje su posjetitelji izvršili. Na primjer: koje stranice su pregledali, što su komentirali, što su ocijenili. Kada se tome još doda registracija koju nude pojedini portali, onda je kontrola “anonimnosti” još lakša.
Uzmimo na primjer, Pollitika.com. To je zajednica blogera, anonimnog vlasnika. Na portalu pollitike blogeri objavljuju: dnevnike, komentiraju te ocjenjuju tuđe komentare i radove. Da bi u potpunosti mogli koristiti pollitiku, potrebna je registracija. Za registraciju je potrebno upisati korisničko ime, zaporku i prvi puta e-mail adresu.

Kada se ovim podacima još doda IP adresa, koju na pollitiki, bez odobrenja; skidaju i koriste uz upisane podatke, anonimnost ne postoji. Naime, dovoljno je upitati davatelja internetske usluge, tko koristi dotičnu IP adresu.
No, to još nije sve. Slučajno sam na pollitika.com-u, za vrijeme radova na stranici, kliknuo na jedan od ispisa s podacima IP adresa i korisnika. Po tom ispisu vidljivo je da se na pollitici snimaju apsolitno sve aktivnosti. Tko je što ocijenio, napisao, komentirao...
Sva sila opcija koja se nudi, od: pluseva, minusa, karmi i top lista, za korisnika su bezvrijedni. Ne vidim da je nekome važno znati koliko je puta negdje kliknuo ili koji je komentar kako ocijenio. Ti podaci za korisnika ne predstavljaju ništa. Zašto se onda ti podaci koriste?

Iz tih snimaka, za svakog korisnika zasebno može se izraditi precizna analiza njegove osobnosti, njegovog političkog i sveukupnog svjetonazora. Ti podaci preko raznih: tajnih policija, špijuna i kriminalaca mogu se zloupotrijebiti. S takvim, na nezakoniti način prikupljenim podacima može se utjecati na korisnikovu poslovnu i osobnu karijeru.

Mislim da bi svaka internetska stranica, koja snima i obrađuje korisničke IP adrese, to trebala na vidljivom mjestu naznačiti.
Pored toga, vlasnici portala zajednice blogera ne bi smjeli biti anonimni. Vlasnički interes i struktura trebala bi biti poznati. Ne može se prihvatiti objašnjenje da netko anoniman financira i održava portal zajednice blogera iz čiste ljubavi prema anonimnim blogerima. Interes postoji i mora biti javan.
Isto tako trebalo bi znati tko je ovlašten moderator portala. Urednik. Ne smije se dozvoliti da urednik nameće svoje stavove, ocjenjeuje prema svojim političkim ili interesnim uvjerenjima. Vlasnik, moderator i bloger sve u jednoj anonimnoj osobi ne smije se tolerirati. Na taj način moguće se velike manipulacije informacijama i podacima korisnika portala.
Pod parolom neovisnosti, spin metodama i tehničkim manipulacijama “obrađuju” se informacije po želji sponzora.
Zajednica blogera kao “tvornica” informacija, slična je klasičnim medijima, zbog toga trebalo bi primijeniti slična pravila za vlasnike i urednike. Transparentnost i JOT principe. Često u praksi, blogeri ne znaju tko je vlasnik njihovog portala gdje objavljuju svoje dnevnike, ali zato vlasnik portala jako dobro zna sve o “anonimnim” blogerima. Zbog nevedenog s opravdanjem se može pretpostavljati da je ne transparentna zajednica blogera prvenstveno izvor špijunskih informacija ili političkih manipulacija. Anonimnim blogerima na znanje i za ravnjanje.

Tagovi: internet

Komentara(0)

17. kolovoza 2008.

Hrvatska vlast provodi diskriminaciju

Hrvatska je prema prvom članku Ustava: socijalna država u kojoj narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Vlast u Hrvatskoj pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Dakle vlast pripada narodu, a ne političkim strankama ili pojedincima. Izabrani predstavnici naroda dužni su obnašati vlast u interesu naroda. Isti ti predstavnici dužni su poštivati Ustav i zakone RH. Jedna od temeljnih odredbi ustava je ravnopravnost državljana. Svaka neravnopravnost dovodi do diskriminacije. Diskriminacija može biti na temelju:rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

Jedan vid diskriminacije, zapošljavanje bez omogućavanja pristupa radnim mjestima svima pod jednakim uvjetima, provode izabrani predstavnici naroda. Vlast.
Oni protuustavno biraju osobe za obnašanje poslova u trgovačkim društvima u vlasništvu ili u većinskom vlasništvu države. Zakonskim pravom imenovanja opravdavaju nezakonita biranja.
Takvih primjera diskriminacije ima puno, navodim: Janaf i Podravku te posljednji pokušaj biranja uprave u Zagrebačkom holdingu.
Zakon o radu izričito se protivi diskriminaciji, posebno u članku 2.:

Zabrana diskriminacije
Članak 2.

(1) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli (radnik, namještenik, službenik ili drugi radnik (u daljnjem tekstu: radnik) na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

(2) Izravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona, znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1. ovoga članka kojim se osoba iz stavaka 1. ovoga članka stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

(3) Neizravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona, postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, osobu iz stavka 1. ovoga članka, zbog njenoga određenog obilježja, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sustava koji čine temelje za zabranu diskriminacije iz stavka 1. ovoga članka, stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe. (4) Diskriminacija iz stavka 1. ovoga članka zabranjena je u odnosu na:
1. uvjete za zapošljavanje, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata za obavljanje određenog posla, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
2. napredovanje u poslu,
3. pristup svim vrstama i stupnjevima stručnog osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,
4. uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, uključujući jednakost plaća,
5. otkaz ugovora o radu,
6. prava članova i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz toga članstva.

(5) Odredbe kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija na nekom od temelja iz stavka 1. ovoga članka ništave su.

(6) Uređivanje kolektivnim ugovorom obveze radnika na plaćanje doprinosa solidarnosti prema odredbama članka 197. ovoga Zakona ne smatra se diskriminacijom na temelju nečlanstva u sindikatu iz stavka 1. ovoga članka.

Ne omogućavanje dostupnosti radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, kazneno je djelo za koje je predviđena novčana kazna ili zatvor.

Institucije pravne države, sindikati, političke stranke i cjelokupna javnost mora se oduprijeti masovnoj provedbi svih oblika diskriminacije koju prikriveno provode organi vlasti. Počinitelji tih sramotnih radnji trebali bi odgovarati za učinjena nedjela. Neravnopravnost je temelj države a provođenje diskriminacije udar na temelje države.

Tagovi: vlada

Komentara(0)

ARHIVA

Partijska diktatura

*Komentara(0)

Prokletstvo političara, imam a nemam

*Komentara(0)

Velika Gorica, prometna provincija

*Komentara(0)

Koliko su blogeri anonimni na mreži?

*Komentara(0)

Hrvatska vlast provodi diskriminaciju