Mućke arhiva

Naša omiljena mreža internet, od milja zvana mreža svih mreža, u posljednjih nekoliko godina puni se dnevnicima. Blogeri u svojim dnevnicima i komentarima obrađuju teme koje im leže na srcu ili pišu o problemima koji ih muče. Oni često iznose svoju intimu, iznose ono što bi možda rekli samo dobroj prijateljici ili prijatelju. Dakle, blogeri pišu, onako iz duše, ili, kako se to voli reći, iz gušta.

U tom guštanju i otvaranju prema javnosti, nekim blogerima, pomaže navodna anonimnost. Blogeri često svoje dnevnike objavljuju pod pseudonimom uvjereni kako je njihov identitet nepoznat. Nažalost, to je točno samo djelomično. Blogeri su uglavnom anonimni jedan drugome.
Na internetskoj mreži, baš kao i u telefonskoj mreži, nema anonimnosti. Svakom računalu kada se uključuje u mrežu dodjeljuje se IP adresa ili IP broj. Bez IP adrese računalo ne može na mreži funkcionirati. Prilikom surfanja internetom IP adresa je dostupna svakom serveru kojeg posjećujemo.

Vaša IP adresa i pretraživać davatelja usluga.

Na serveru se mogu snimiti sve aktivnosti koje su posjetitelji izvršili. Na primjer: koje stranice su pregledali, što su komentirali, što su ocijenili. Kada se tome još doda registracija koju nude pojedini portali, onda je kontrola “anonimnosti” još lakša.
Uzmimo na primjer, Pollitika.com. To je zajednica blogera, anonimnog vlasnika. Na portalu pollitike blogeri objavljuju: dnevnike, komentiraju te ocjenjuju tuđe komentare i radove. Da bi u potpunosti mogli koristiti pollitiku, potrebna je registracija. Za registraciju je potrebno upisati korisničko ime, zaporku i prvi puta e-mail adresu.

Kada se ovim podacima još doda IP adresa, koju na pollitiki, bez odobrenja; skidaju i koriste uz upisane podatke, anonimnost ne postoji. Naime, dovoljno je upitati davatelja internetske usluge, tko koristi dotičnu IP adresu.
No, to još nije sve. Slučajno sam na pollitika.com-u, za vrijeme radova na stranici, kliknuo na jedan od ispisa s podacima IP adresa i korisnika. Po tom ispisu vidljivo je da se na pollitici snimaju apsolitno sve aktivnosti. Tko je što ocijenio, napisao, komentirao...
Sva sila opcija koja se nudi, od: pluseva, minusa, karmi i top lista, za korisnika su bezvrijedni. Ne vidim da je nekome važno znati koliko je puta negdje kliknuo ili koji je komentar kako ocijenio. Ti podaci za korisnika ne predstavljaju ništa. Zašto se onda ti podaci koriste?

Iz tih snimaka, za svakog korisnika zasebno može se izraditi precizna analiza njegove osobnosti, njegovog političkog i sveukupnog svjetonazora. Ti podaci preko raznih: tajnih policija, špijuna i kriminalaca mogu se zloupotrijebiti. S takvim, na nezakoniti način prikupljenim podacima može se utjecati na korisnikovu poslovnu i osobnu karijeru.

Mislim da bi svaka internetska stranica, koja snima i obrađuje korisničke IP adrese, to trebala na vidljivom mjestu naznačiti.
Pored toga, vlasnici portala zajednice blogera ne bi smjeli biti anonimni. Vlasnički interes i struktura trebala bi biti poznati. Ne može se prihvatiti objašnjenje da netko anoniman financira i održava portal zajednice blogera iz čiste ljubavi prema anonimnim blogerima. Interes postoji i mora biti javan.
Isto tako trebalo bi znati tko je ovlašten moderator portala. Urednik. Ne smije se dozvoliti da urednik nameće svoje stavove, ocjenjeuje prema svojim političkim ili interesnim uvjerenjima. Vlasnik, moderator i bloger sve u jednoj anonimnoj osobi ne smije se tolerirati. Na taj način moguće se velike manipulacije informacijama i podacima korisnika portala.
Pod parolom neovisnosti, spin metodama i tehničkim manipulacijama “obrađuju” se informacije po želji sponzora.
Zajednica blogera kao “tvornica” informacija, slična je klasičnim medijima, zbog toga trebalo bi primijeniti slična pravila za vlasnike i urednike. Transparentnost i JOT principe. Često u praksi, blogeri ne znaju tko je vlasnik njihovog portala gdje objavljuju svoje dnevnike, ali zato vlasnik portala jako dobro zna sve o “anonimnim” blogerima. Zbog nevedenog s opravdanjem se može pretpostavljati da je ne transparentna zajednica blogera prvenstveno izvor špijunskih informacija ili političkih manipulacija. Anonimnim blogerima na znanje i za ravnjanje.

Tagovi: internet

Komentara(0)

17. kolovoza 2008.

Hrvatska vlast provodi diskriminaciju

Hrvatska je prema prvom članku Ustava: socijalna država u kojoj narod ostvaruje vlast izborom svojih predstavnika i neposrednim odlučivanjem. Vlast u Hrvatskoj pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana.

Dakle vlast pripada narodu, a ne političkim strankama ili pojedincima. Izabrani predstavnici naroda dužni su obnašati vlast u interesu naroda. Isti ti predstavnici dužni su poštivati Ustav i zakone RH. Jedna od temeljnih odredbi ustava je ravnopravnost državljana. Svaka neravnopravnost dovodi do diskriminacije. Diskriminacija može biti na temelju:rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

Jedan vid diskriminacije, zapošljavanje bez omogućavanja pristupa radnim mjestima svima pod jednakim uvjetima, provode izabrani predstavnici naroda. Vlast.
Oni protuustavno biraju osobe za obnašanje poslova u trgovačkim društvima u vlasništvu ili u većinskom vlasništvu države. Zakonskim pravom imenovanja opravdavaju nezakonita biranja.
Takvih primjera diskriminacije ima puno, navodim: Janaf i Podravku te posljednji pokušaj biranja uprave u Zagrebačkom holdingu.
Zakon o radu izričito se protivi diskriminaciji, posebno u članku 2.:

Zabrana diskriminacije
Članak 2.

(1) Zabranjena je izravna ili neizravna diskriminacija osobe koja traži zaposlenje i osobe koja se zaposli (radnik, namještenik, službenik ili drugi radnik (u daljnjem tekstu: radnik) na temelju rase, boje kože, spola, spolnog opredjeljenja, bračnoga stanja, porodičnih obveza, dobi, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, rođenja, društvenog položaja, članstva ili nečlanstva u političkoj stranci, članstva ili nečlanstva u sindikatu te tjelesnih ili duševnih poteškoća.

(2) Izravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona, znači svako postupanje uvjetovano nekim od temelja iz stavka 1. ovoga članka kojim se osoba iz stavaka 1. ovoga članka stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji.

(3) Neizravna diskriminacija, u smislu ovoga Zakona, postoji kada određena naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa, osobu iz stavka 1. ovoga članka, zbog njenoga određenog obilježja, statusa, opredjeljenja, uvjerenja ili vrijednosnog sustava koji čine temelje za zabranu diskriminacije iz stavka 1. ovoga članka, stavlja ili bi stavila u nepovoljniji položaj u odnosu na druge osobe. (4) Diskriminacija iz stavka 1. ovoga članka zabranjena je u odnosu na:
1. uvjete za zapošljavanje, uključujući kriterije i uvjete za izbor kandidata za obavljanje određenog posla, u bilo kojoj grani djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije,
2. napredovanje u poslu,
3. pristup svim vrstama i stupnjevima stručnog osposobljavanja, dokvalifikacije i prekvalifikacije,
4. uvjete zaposlenja i rada i sva prava iz radnog odnosa i u svezi s radnim odnosom, uključujući jednakost plaća,
5. otkaz ugovora o radu,
6. prava članova i djelovanje u udrugama radnika ili poslodavaca ili u bilo kojoj drugoj profesionalnoj organizaciji, uključujući povlastice koje proizlaze iz toga članstva.

(5) Odredbe kolektivnog ugovora, pravilnika o radu i ugovora o radu kojima se utvrđuje diskriminacija na nekom od temelja iz stavka 1. ovoga članka ništave su.

(6) Uređivanje kolektivnim ugovorom obveze radnika na plaćanje doprinosa solidarnosti prema odredbama članka 197. ovoga Zakona ne smatra se diskriminacijom na temelju nečlanstva u sindikatu iz stavka 1. ovoga članka.

Ne omogućavanje dostupnosti radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, kazneno je djelo za koje je predviđena novčana kazna ili zatvor.

Institucije pravne države, sindikati, političke stranke i cjelokupna javnost mora se oduprijeti masovnoj provedbi svih oblika diskriminacije koju prikriveno provode organi vlasti. Počinitelji tih sramotnih radnji trebali bi odgovarati za učinjena nedjela. Neravnopravnost je temelj države a provođenje diskriminacije udar na temelje države.

Tagovi: vlada

Komentara(0)

12. kolovoza 2008.

Bandićev udar na pravni sistem

Ovo što se događa u Zagrebu, a vjerojatno je tako i u ostatku Hrvatske, može se nazvati užasom i totalnim kaosom. Nakon četiri mjeseca “prepucavanja” oko Zagrebačkog holdinga i utvrđenoga kriminala u Zagrebačkim cestama, 12.8.2008. godine Slobodan Ljubičić dao je ostavku na mjesto Predsjednika uprave Holdinga. Ostavku je uručio gradonačelniku Milanu Bandiću.
Prema pisanju Jutarnjeg lista Bandić je prihvatio ostavku?

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić prihvatio je ostavku predsjednika Uprave Zagrebačkog holdinga Slobodana Ljubičića te najavio da će 13. kolovoza na njegovo mjesto biti imenovan Ivo Čović, član Gradskog poglavarstva za područje gospodarstva i bivši predsjednik Uprave HEP-a.

Opisani postupak opoziva Ljubičića i imenovanja Čovića u potpunosti je u suprotnosti s Zakonom o trgovačkim društvima. Bandić kao gradonačelnik ne može opozvati ali niti imenovati člana uprave. Odluku o imenovanju i opozivu članova uprave donosi Nadzorni odbor na svojoj sjednici. Nadzorni odbor može opozvati člana uprave ako za to postoji važan razlog.

Imenovanje i opoziv članova uprave
Članak 244. Zakona o trgovačkim društvima.
(1) Članove uprave i predsjednika imenuje nadzorni odbor društva najviše na vrijeme od pet godina s time da ih može ponovno imenovati. Ponovno imenovanje uprave nije moguće ranije od godinu dana prije isteka njihova mandata.
(2)Nadzorni odbor može opozvati svoju odluku o imenovanju člana uprave ili njezina predsjednika kada za to postoji važan razlog. Važnim razlogom naročito se smatra gruba povreda dužnosti, nesposobnost za uredno obavljanje poslova društva ili izglasavanje nepovjerenja u glavnoj skupštini društva, osim ako je to učinjeno zbog očito neutemeljenih razloga. Opoziv je valjan dok se njegova nevaljanost ne utvrdi sudskom odlukom. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom.

Dakle, Bandićev cirkus o opozivu Slobodana Ljubičića je, da se poslužim njegovim rječnikom, obična bedastoća. Pokušaj izlaska bez odgovornosti. Odluku o opozivu Ljubičića mora donjeti Nadzorni odbor pod uvjetom da za to postoji važan razlog. A ako postoji razlog, vjerojatno postoji i šteta. Ako ima štete za tu štetu treba Ljubičić odgovarati. Bandić ne može razriješiti Ljubičića. Ako Bandić hoće donijeti neku odluku u ime skupštine onda mora poštivati proceduru, te sazvati skupštinu, donijeti odluku izraditi zapisnik...
Nadzorni odbor treba imenovati novog Predsjednika uprave, ali prije toga potrebno je provesti natječaj za izbor Predsjednika uprave. Natječaj treba provesti Nadzorni odbor na način da definira uvjete koje kandidati moraju ispuniti te da imenuje povjerenstvo za provedbu natječaja. Ivo Čović može biti privremeno Predsjednik uprave do dovršetka natječaja, a isto tako može sudjelovati u natječaju. Svim građanima RH koji ispunjavaju uvjet za Predsjednika uprave mora se omogućiti sudjelovanje u natječaju. Ne omogućavanje pristupa radnom mjestu ili funkciji kazneno je djelo.
Obveza provedbe natječaja proizlazi iz

Ustav
Članak 3.
Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Članak 44.

Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe.

Članak 54.
Svatko ima pravo na rad i slobodu rada.
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost.

Iz citiranih ustavnih i zakonskih odredbi jasno proizlazi procedura koju treba sprovesti da bi se izvršila smjena Predsjednika uprave Zagrebačkog holdinga. Ne smije se zaboraviti da je Ljubičić imenovan bez natječaja, odnosno protivno propisanim procedurama. U svom radu Ljubičić je dokazao da nema dovoljno stručnih i moralnih kvaliteta za obavljanje tih poslova. I sam postupak ostavke ukazuje na Ljubičićevo ne poznavanje temeljnih zakonskih odredbi. Nastavak takvog imenovanja bez natječaja i kriterija sigurno će dovesti do situacije poput ove s Ljubičićem.

Nenad Ivanković, navodno je dao ostavku na svoje radno mjesto. Još jedan od nevjerojatnih “bedastoća” van zakona i zdrave logike.
Ivanković nije član uprave, vjerojatno ima ugovor o radu i ne može dati ostavku. On može otkazati ugovor o radu ali mora nadoknaditi štetu koju je Zagrebačkim cestama uzrokovao sirom i vrhnjem.

Nadam se da će javnost i političke stranke onemogućiti Bandića i upravu holdinga da ponovno instalira upravu koja će raditi samo u interesu Bandića a na štetu građana.
Da će institucije pravne države, konačno, reagirati na nezakonito djelovanje i prekinuti praksu imenovanja na funkcije, radna mjesta i razne odbore bez transparentnih kriterija i izbora odnosno natječaja. Postupak u holdingu samo je primjer kriminala i korupcije.
Princip: ja te izaberem i imenujem a ti za mene kradeš i ubijaš, nije demokratski princip. To je kriminalni princip kojem treba stati na kraj.
Holdingu je potrebna revizija i USKOK.
Vrijeme je pred izbore i građani bi se trebali izboriti poštivanje temeljnih ljudskih prava. Prava na jednakost.

Dopuna:
Zbog dileme, dali je obavezno popunjavanje radnih mjesta natječajem, citiram članak Kaznenog zakona:

Povreda prava na rad i drugih prava iz rada
Članak 114.
Tko uskrati ili ograniči građanu pravo na rad, slobodu rada, slobodni izbor zvanja ili zaposlenja, dostupnost radnog mjesta i dužnosti svakome pod jednakim uvjetima, pravo na zaradu, zakonom određeno radno vrijeme i odmor, prava iz socijalnog ili mirovinskog osiguranja, prava na posebnu zaštitu određenih skupina radnika, prava iz nezaposlenosti, prava u svezi s porodom, materinstvom i njegom djece ili druga prava iz rada što su utvrđena zakonom ili kolektivnim ugovorom,
kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine.

Tagovi: bandiic

Komentara(0)

10. kolovoza 2008.

Moral, nadzor, kontrola, kriminal

Već dugo vremena službeno je priznat kriminal (korupcija) u Republici Hrvatskoj. To priznanje dolazi od najviših zakonodavnih i izvršnih vlasti, Sabora i Vlade. Oni priznaju problem i raznim zakonima i akcijskim planovima, glume borbu protiv korupcije. Predstava s zakonima i akcijskim planovima, prvenstveno treba zavarati komisije Europske unije koje rade na integraciji Hrvatske. Prema istraživanjima korupcija je najviše zahvatila: politiku, pravosuđe, policiju, zdravstvo. Dakle korupcija se udomaćila u najvišim državnim institucijama. Oni su “izmislile” korupciju da bi od nje imali koristi.
Uspostavili su “infrastrukturu” zaduženu da osigurava nesmetanu korupcijsku i kriminalnu aktivnost. S druge strane, isto društvo koje koristi korupciju, donosi antikorupcijske zakone i akcijske planove. Kako su korupcija i antikorupcijski zakoni u suprotnosti, nešto mora biti suspendirano. Na žalost hrvatskih građana suspendirani su zakoni i ukinuta pravna država. Primjer anti korupcijskih zakona koji su u primjeni ali ih pravosuđe ne sprovodi su: Zakon o pravu na pristup informacijama i Zakon o sprečavanju pranja novca.
Primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama javnost i nevladine udruge prihvatile su s odobravanjem i velikim očekivanjima. Krenulo se u primjenu zakona i potragu za informacijama. Zakon je u početku donio male pozitivne promjene ali s vremenom su učinci zakona u potpunosti izgubljeni.
Osobno sam u više navrata bio zakinut za informaciju. Na zakonske žalbe, i ministrima, dobio sam nevjerojatno bezobrazne odbijenice.
Zakon o sprečavanju pranja novca doživio je goru sudbinu od spominjanog o pravu na pristup informacijama. Taj zakon jednostavno se ne primjenjuje. Novac stečen nezakonito a u vlasništvu raznih “cijenjenih” građana polako mijenja boju i iz crnog postaje bijeli. Postupak čišćenja novca zove se Pranje novca i u Hrvatskoj se odvija javno. Hrvatsko pravosuđe ne reagira niti u slučajevima kada se pranje novca procesuira u drugim državama. Školski primjer pranja novca izveo je Luka Raić s Dukatom. Vozač kamiona na privremenom radu u Hrvatskoj zaradio i kupio tvornici Dukat. Nitko ga nije pitao za porijeklo novca, kao što ga nije pitao za porez kada je tu tvornicu prodao.

Za opisani kriminal prvenstveno su odgovorni prvi hrvatski muževi, Stjepan Meseić, Luka Bebić i Ivo Sanader. Oni kao predsjednici: države, Sabora i Vlade, dužni su osigurati zakone i njihovu provedbu. Umjesto toga, zalažu se samo za svoj interes i za interes onih koji im pomažu u očuvanju njihovog interesa.

Da ne bi ispalo da korova tipa Ambrozija ima samo u vrhu vlasti, navesti ću primjer iz građanskog okruženja.
Česti način kriminala odvija se u državnim poduzećima preko nabava roba i usluga te zapošljavanja radnika. Kod zapošljavanja radnika potrebna je veza: rođačka, stranačka, mafijaška, ili gotovina. Po mogućnosti u €. Postupak se toliko udomaćio da su ga građani prihvatili kao normalni.
Za nabavu roba ili usluga brinu povjerenstva. Povjerenstvo se pažljivo bira između ljudi koji ne znaju što treba raditi i ljudi koji bi za par kuna prodali svoje najbliže. Osnovano povjerenstvo ima ulogu osigurati dobavljača po volji uprave.
Tako odabran dobavljač osigurao si je posao za koji ne odgovara i za koji će dobiti novaca koliko hoće. Dio dobivenoga novca mora dati onima koji su posao osigurali.

Zagrebački Holding i njegova podružnica Zagrebačke ceste zoran je primjer takvog poslovanja. Pored “normalnog” kriminala u poduzećima, holding je uveo novinu, zastrašivanje nasiljem i medijima.
Ljubičić i Bandić u tom nasilju imaju obilnu pomoć “pravne države”.
Milijunske štete u Zagrebačkim cestama prouzročene lošim, odnosno kriminalnim poslovanjem, prijavio je Igor Rađenović nakon preuzimanja upravljačke funkcije.

Postavlja se pitanje, zašto prije Rađenovića, Nadzorni odbor holdinga nije obavio svoju glavnu zadaću koju ima i za koju prima nagrade? Zašto nije utvrdio i prijavio nepravilnosti te na vrijeme spriječio novi kriminal i štete koje su od tih radnji nastale? Nadzorni odbor, prema Članaku 263. Zakona o trgovačkim društvima , nadzire vođenje poslova društva. Kod obavljanja nadzora može pregledavti i ispitivati poslovne knjige i dokumentaciju društva, blagajnu, vrijednosne papire i druge stvari. U tu svrhu odbor može koristiti pojedine svoje članove ili stručnjake.

Nadzorni odbor Zagrebačkog holdinga: u sastavu:

Ivan Šikić, rođen 08.10.1932, Funkcija- predsjednik nadzornog odbora
Božidar Špiček, rođen 23.12.1957, Funkcija- zamjenik predsjednika nadzornog odbora
Nada Čanić, rođena 12.10.1950, Funkcija- član nadzornog odbora
Petar Kuzele, rođen 04.04.1927, Funkcija- član nadzornog odbora
Ivan Friščić, rođen 02.01.1955, Funkcija- član nadzornog odbora
Bojan Kordić, rođen 30.05.1937, Funkcija- član nadzornog odbora
Vesna Majher, rođena 04.04.1955, Funkcija- član nadzornog odbora
Zorka Virag, rođena 19.04.1949, Funkcija- član nadzornog odbora
Tomislav Babić, rođen 15.11.1950, Funkcija- član nadzornog odbora
Jelena Pavičić Vukičević, rođena 02.09.1975, Funkcija- član nadzornog odbora
Želimir Broz, rođen 18.09.1933, Funkcija- član nadzornog odbora

ne obavlja svoj posao u skladu s Zakonom o trgovačkim društvima. Odbor nije utvrdio nepravilnosti u radu Zagrebačkih cesta. Nije uputio izvješće o nepravilnostima Skupštini holdinga koja opet nije poduzela mjere osiguranja od daljnjih šteta.
Uprava Zagrebačkog holdinga u sastavu:

Slobodan Ljubičić, rođen 15.04.1958- predsjednik uprave
Dragan Kovačević, rođen 02.09.1969- član uprave
Vlasta Pavić, rođena 24.05.1957- član uprave
Ivan Tolić, rođen 05.10.1962- član uprave
Lidija Tomić, rođena 14.01.1967- član uprave
Vladimir Tomičić, rođen 20.06.1961- član uprave
Stipan Matoš, rođen 11.09.1948- član uprave

ne poduzimaju ništa u svrhu sređivanja stanja u Zagrebačkim cestama te omogućuje osumnjičenim za kriminal da uništavaju dokaze i utječu na svjedoke.

Nitko od navedenih članova uprave i nadzornog odbora nema potrebe, osim Ljubičića koji je glavni osumnjičeni za kriminal, iznijeti svoje mišljenje o događanjima u društvu kojim upravljaju odnosno koje nadziru. Nitko od navedenih ne podnosi ostavku kao moralnu obvezu zbog stanja u društvu za koja snose odgovornost.
Propust nadzora u Zagrebačkim cestama sigurno nije jedini propust holdingovog nadzornog odbora. Ima propusta i u ZET-u, Jarunu, Čistoći, i drugim podružnicama ali nema Rađenovića koji bi bio spreman za prijavu dobiti po glavi. Isto tako NO holdinga nije jedini koji ne nadzire i ne odgovara za svoj rad. Hrvatski nadzorni odbori u državnim poduzećima ne nadziru poslovanje, već služe kao plaćeno utočište rodbini, prijateljima i stranačkim podanicima.
Dali ovi primjeri ukazuju da je Hrvatsko društvo zaglibilo duboko u korupciju i amoral te više nema nikakvih kriterija? Za položaj s dobrom plačom i privilegijama spremni smo prodati kolege i prijatelje. Za šaku lipa ne vidimo ne čujemo, ne reagiramo.
Većina građana, od gore spomenutih predsjednika pa do dolje navedenih “upravljača” i “nadzornjaka” isto misli. Ne želi iskorijeniti korupciju. Ne želi pravnu državu. Svi se hoće okoristiti nastalim kaosom...
San prosječnog građanina je: nadzorni odbor gdje se ne radi a prima plaća, ili uprava gdje su nagrade velike, a odgovornosti nikakva. A možda i kakav kredit koji se ne vraća, pa kupimo kakvu nekretninu koju opet založimo i kupimo tvornicu...
Lijepi su to snovi. Njih će ostvariti samo odabrani, ostali će sve to debelo platiti. Kredite treba vratiti, promašaje i pljačke nadoknaditi.
Računi polako dolaze na naplatu. Cijene rastu, inflacija je preko sedam posto, nesigurnost građana i imovine sve je veća...

Tagovi: vlada

Komentara(0)