Mućke arhiva

SLIČNI TEKSTOVI

MUĆKE ARHIVA

Tagovi

Cenzura pravne države

Kume, pošto zastupnik?

Bandić naredio “obradu” Rađenovića?

Kaznena prijava protiv Slobodana Ljubičića

U Zagrebu demokraciju zamijenile demonstracije

Hrvatska u krizi, SDP-ovci u sjeni

Tramvajem u propast

Otvoreno pismo Zagrebačkom holdingu

Bandiću Hrvatska ima Ustav i zakone

Slaba karika SDP-a

7. srpanj 2008

Kume, pošto zastupnik?

Hrvatska je nakon godina socijalizma, komunizma, jednoumlja i ne slobodnog tržišta doživjela “preporod”. Dobili smo višestranački sistem, demokratsko uređenje slobodno tržište. Maštoviti, kakvi jesmo, sve navedeno prilagodili smo svojim potrebama. Tako smo demokratske izbore proširili i omogućili da pokojnici preko svojih zastupnika biraju. Isto tako uz malo novca u drugoj državi stvorili smo dijasporu i omogućili im da glasaju. Da bi se postao BiH dijaspora dovoljna je izjava, Hrvat sam i vjerujem u jednog boga, Ivu Sanadera..
Zastupnicima pokojnika i plaćenoj “dijaspori” taj njihov bog omogućiti će raj u Hrvatskoj. Ako se malo potrude nekažnjeno će maznuti nešto novca ili nekretnina, ili će se instalirati na kakav položaj te će sebi i zemljacima osiguravati zaposlenja, poslove, škole i fakultete .
Ta dijaspora u Hrvatskoj ima veća prava od samih građana RH. Oni imaju prednost kod zapošljavanja, prednost na izbornim listama, prednost kod kupnje dionica, prednost u bolnicama, prednost u školama, fakultetima. Dijaspora drma državnim institucijama, gradovima i županijama. BiH dijaspora ima dvojno državljanstvo, oni biraju u dvije države a za kriminal ne odgovaraju niti u jednoj. U Hrvatskoj ne plačaju porez. Oni mogu pljačkati, varati i ubijati. Kad prigusti dovoljno je preći granicu i koristiti onu drugu putovnicu.
S obzirom na stanje u Hrvatskoj: inflacija, korupcija, kriminal, stagnacija, kaos u pravosuđu, nemoć u policiji i impotencija u saboru, demokracija nam i nije “bog zna kaj”.

Da ne bi sve ostalo na “nije bog zna kaj”, već da bi se stvar pogoršala, “elita” je krenula deformirati slobodno tržište. Poput stoke prodaju se zastupnici. Tako je HDZ kupio zastupnike i od Čačića preuze županiju. Sličnim modelom srediti će se i Zagrebačka županija. Cijena zastupnika, baš kao na pravom tržištu, ne objavljuje se javno. Ovdje svakako ne treba zaboraviti na kupnju stranćica koalicijskih partnera. HSS i HSLS su kupljeni državnim poduzećima, naftovodi i podravke date su đurđama i jožama na upravljanje. U Hrvatskoj upravljanje državnim poduzećem znači uzmi, nosi, vozi, pljačkaj i uništavaj. Kriv ne možeš biti.

U Zagrebu, Bandić nastavlja s bosanskom demokracijom. Nakon što je uvjerio Rađenovića da ne želi biti direktor u Zagrebačkim cestama te novinara Muljuša da ne želi svjedočiti u sudskom procesu Bandića protiv Munira Podumljaka, Bandić kupuje zastupnika u gradskoj skupštini. Pero Kovačević je za Bandića skinuo hlače i gaće u zamjenu za mizerno radno mjesto u Holdingu. Nakon školovanja kod lažnog magistra Đapića, Kovačević će sigurno puno pomoći Bandiću u obmanjivanju javnosti, u uzdizanju velikog vizionara u nebeske visine.

Ovim postupkom je jedini vlasnik Zagrebačkog holdinga i jedini član skupštine, preuzvišeni SDP-ovac Milan Bandić proširio listu mitom kupljenih konkurenata. Pero Kovačević pridružio se Jošku Moriću, Stipi Tojčiću, Mirku Ljubičiću Švepsu, Nenadu Ivankoviću, Mislavu Žagaru... S obzirom na način rada i “moral” navedenih aktera predlažem promjenu naziva holdinga. Promjenom naziva Zagrebački holding u Bordel holding precizno bi opisali aktivnosti koje se obavljaju u toj mračnoj tvorevini. U taj Bordel svakako se ne ubrajaju vrijedni radnici i radnice koji su i koji dalje rade u poduzećima prisilno uključenih u holding. Ta crvena tvorevina s crnom djelatnošću ima svrhu zamračenja: imovine, novca i zdravog razuma.

Kako prema važećim zakonima nije moguće zapošljavati odnosno mititi konkurente, uputio sam DORH-u Kaznena prijavu protiv Slobodana Ljubičića zbog nezakonitog zapošljavanja Joška Morića. DORH stilom i načinom kakvim je doveo državu u bezakonje: nesposoban, bahat i pokvaren, na moju prijavu nije odgovorio. Zahvaljujući takvom DORHU koji ne odgovara na kaznene prijave građana i policije Bandić i Ljubičić, kao i Sanader i HDZ mite dalje. Kupuju zastupnike, policajce, odvjetnike. Tko se ne može kupiti može se zastrašiti, prebiti ili likvidirati. I tu neće biti problema s pravnom državom. Policija je toliko nesposobna da će se sve akcije, ubi, kupi ili zaprijeti, zagubiti u njihovim ladicama. Posebno mjesto nesposobne policije drži Zagrebačka policija. Da bi bili sigurni da ih neće procesuirati kriminalci se obračunavaju u Zagrebu. Vikendom dolaze iz drugih krajeva i sređuju konkurenciju. U Zagrebu policija stvarno nikad ništa bitnog nije otkrila. Oni svoje inspektore suspendiraju ako pokrenu “nezgodnu” istragu.

Čak se i Bandić sprda iz zagrebačke policije. Policije koja mu je mnogo puta progledala kroz prste.

Da bi stvar tako dobro funkcionirala potrebna je kontrola medija. To je mafija riješila, uvedena je demokracija s kontrolom informacija. HRT kao najutjecajniji medij kojeg plaćaju građani, kontrolira samo jedna stranka. HDZ.
Za svaku vijest pita se vrh HDZ-a.

Ako bi se ipak mediji ili novinari odvažili i nešto objavili mimo volje vladajućih čeka ih sudbina Ferala ili sudbina poput one novinara Miljuša.

Nakon svega navedenoga pitam se, što će hrvatskoj akcijski planovi za suzbijanje korupcije i sređivanje pravosuđa. Korupciji i pravosuđu ide jako dobro i bez “zaštite”akcijskih planova i europskih zakona. Doktor Ivo spojio je nespojivo, uz europske zakone bez problema provodi balkansku pljačku i korupciju. Sve se radi javno, kupuju se zastupnici, izglasavaju zakoni poklanja INA MOL-u, priča se o poštenju, demokraciji... Tko je tu normalan?

Tagovi: Bandic

Komentara(0)

2. srpanj 2008

Crna kronika iz “Bijele knjige”

Iz tiskovne konferencije. Fotografija Večernji list Zbor istraživačkih novinara Hrvatskog novinarskog društva predstavio je Bijelu knjigu u kojoj je nabrojeno četrdesetak napada na novinare u proteklih 18 godina. Knjiga još nije dovršena i do kraja godine trebali bi biti evidentirani svi napadi.
Glavni “sponzor” Bijele knjige je Hrvatska policija. Naime policiji pripada najveća zasluga što većina počinitelja napada na novinare nije pronađena i procesuirana.
Povod protesta Zbora istraživačkih novinara je posljednji od niza napada koji je izvršen na njihovog kolegu novinara Duška Miljuša, kojeg su brutalno prebili prije mjesec dana. Napadač nije pronađen a policija intenzivno tapka u mraku.
Novinare se u devedesetim godinama napadalo zbog privatizacijskih kriminala i ratnog zločina da bi se u posljednje vrijeme situacija promijenila i novinare napadalo zbog pisanja o organiziranom kriminalu. Jedino što se nije promijenilo bila je neefikasnost pravne države.
Najviše prijetnji novinari su primili od saborskog zastupnika Branimira Glavaša i zločinačke organizacije. Branimir Glavaš otvorio je sezonu prijetnji još davne 1992. godine kada je poručio novinaru Feral Tribunea Dragi Hedlu da će ga pretvoriti u prah i pepeo ako nastavi pisati.
Novinarima se upućuju najgore uvrede i prijetnje smrću.
Iz bogatog opusa prijetnji svakako treba izdvojiti "Svirat ću ti narodnjake na Mirogoju ako nastaviš pisati" i "Još razmišljam hoću li ti slomiti ruke ili noge". Mora se priznati da nakon ovakvih bolesnih prijetnji treba imati snage i volje nastaviti s istraživanjem i pisanjem o kriminalu pod zaštitom države.

HND traži i da se napad na novinare u zakonu okvalificira jednako napadima na policajce.
Ceh novinara najavljuje da će, u slučaju da policija ne pokaže neke rezultate u istragama o napadima na novinare, na jesen organizirati grupu za pritisak s udrugama civilnog društva.

Više Javno.hr
Ove akcije novinara svakako treba pozdraviti. Uz sve prijetnje i pritiske dio novinara je progovorio o nepravilnostima u društvu u kojem živimo. Počelo se otvorenije govoriti o korupciji u medijskim kućama, o utjecaju vlasti na medije. Osim što se novinare tuče, vrijeđa i ponižava izvana, često su izloženi unutranjim pritiscima kuća u kojim rade. Tu svakako prednjači HTV.
Novinari smatraju za glavnog krivca policiju. Ne treba se zavaravati, glavni krivac je vlast za koga policija radi. Ta izvršna vlast daje si za pravo da odabirom rukovodećih i visoko rangiranih kadrova u policiji, odvjetništvu i sudstvu ima apsolutnu kontrolu nad tim institucijama.
Policja je samo prva karika sistema koji bi trebao štititi građane od prijetnji, nasilja i kriminala. Odmah iznad policije nalazi se Državno odvjetništvo koje bi trebalo pokretati istrage i sudske procese. Odvjetništvo bi trebalo tražiti odgovornost od policije za nerad. Odvjetništvo nažalost šuti a ako se javi to je samo da zaštiti vladajući kriminal ili kada procesuira kriminal bez političkog pokroviteljstva.
U slučaju da policija i odvjetništvo “propusti” koje kazneno djelo vladajućeg društva, tu je pravosuđe. Pravosuđe opet može nekažnjeno od ratnog zločinca napraviti saborskog zastupnika.
Stoga treba tražiti odgovornost najviših dužnosnika, onih koji su odgovorni za organizaciju institucija na čijem ćelu se nalaze. Smjena jednog policijskog načelnika je jeftini trik koji je držao tjedan dana. Već nakon tjedan dana u Zagrebu je na ulici ubijena osoba iz vatrenog oružja. Policija tapka u mraku isto kako je tapkala i sa smijenjenim Tomuradom.
Kada bi bio smjenjen ministar novi ministar pomeo bi sve smeće iz podređenih službi. To smeće zamijenio bi stručnim i odgovornim osobama. Samo takve, stručne i odgovorne osobe mogu raditi stručne i odgovorne poslove.
Dokaz ovoj tvrdnji je šutnja izvršne vlasti. Nema glasa od Premijera i njegovih ministara o napadima na novinare, o ubojstvima građana i neefikasnosti institucija.
Nisu li oni odgovorni za sistem koji je zakazao?
Umjesto rada i odgovornosti naša vlada priča bajke o Hrvatskoj u EU. Tim bajkama vlada javnosti skreće pažnju s pravih problema kao što su nasilje, kriminal, korupcija, inflacija, prezaduženost...

Tagovi: pravosuđe

Komentara(0)

19. lipanj 2008

Europo pomozi i ne daj da te lažu

Dugo i predugo izloženi smo trakavici Hrvatskog pristupa Europskoj uniji. Ta unija ima svoja pravila, svoje zakone i svoje institucije. Od budućih članica traži da se prilagode njihovim standardima i da zakone usklade pravnim stečevinama EU. Sve ok. Hrvatska vlada “štanca” zakone a Sabor ih izglasava. Nikog od njih, Vladu, Sabor i EU, ne brine što su ti zakoni samo mrtvo slovo na papiru. Što se zbog tog prividnog i papirnatog napretka nastavlja pljačka državnih dobara, smanjuju građanska prava, ugrožava opća sigurnost građana. Građani očekuju napredak zbog pristupnih pregovora i donesenih zakona. Vjeruju predstavnicima EU kada se slikaju s dr. Ivom i kada su zadovoljni napretkom. Napretka nema, sve je prijevara ove Vlade a i, svjesno ili ne predstavnika EU.

Uz kontinuiranu pljačku od početka devedesetih godina i pravosudnu zaštitu počinitelja tih pljački, sada smo dobili i “batinaše” odnosno “bombaše”. Po ulicama gradova “obrađuje” se građane koji su se drznuli oduprijeti kriminalu ili ga prijaviti institucijama pravne države. Te institucije umjesto procesuiranja kriminala obavještavaju “ugrožene” kriminalce, koji opet savjesne građane, mafijaškim metodama odgovaraju od insistiranja na istrazi kriminala.

U Hrvatskoj pojam kriminalac podrazumijeva prosječnog političara, natprosječno imućnog. Kako zakon Marijan Tomurad. Fotograjija s Javno.hr ne radi razliku između onih koji su počinitelji kaznenih dijela i onih koji za ta djela znaju a ništa ne čine, jako malo je političara u Hrvatskoj koji nisu uključeni u taj državni kriminal. Puno toga se zna a malo se poduzima. Oporba samo pro forme ponekad izvuče neki problem ili aferu. Akcije razjedinjene oporbe samo su loši promidžbeni spotovi.

Nakon kriminala koji se dogodio Mirjani Pukanić, Darku Rađenoviću, Dušanu Miljušu te otkaza inspektoru Josipu Gašparcu strukovne udruge i udruge građana uz medije i blogere uspjeli su prisiliti Vladu da nešto poduzme. U stilu velikih manipulatora Vlada je smijenili Načelnika zagrebačke policije Marijan Tomurad . Ovim potezom Vlada smatra riješenim sva do sada ne riješena razbojstva u Zagrebu i ostalim hrvatskim gradovima. Kao primjer drugih gradova naveo bih Zadar. U tom gradu normalno je da automobili lete ili da plamte. Isto kao što je normalno da nitko za kornatsku tragediju ne odgovara. Građani se ne smiju zadovoljiti “ponuđenim” rješenjem. Sistem je zakazao i u rukovodećem lancu razriješeni moraju biti svi zajedno s ministrom.

Isto tako treba napraviti reda i u državnom odvjetništvu i pravosuđu. Sve prijave kriminala dostavljene Državnom odvjetniku završavaju kod osumnjičenih, koji se onda “pobrinu” za podnositelja prijave. Metode su: upozorenje, ucjena, mito, batina, bomba, metak. Nije obavezan navedeni redoslijed.
Ako nešto završi na sudu, sud to "uspješno" riješi. Većina sudaca ne mare na zakone koje štanca Sanader a izglasava Bebić. Ti suci Hrvatsku državu, u čije ime donose presude, sramote a njene građane ponižavaju i čine građanima drugog reda. Njihove presude nisu u skladu s zakonom već u skladu s narudžbom. Narudžba može biti plaćena protuuslugom ili gotovim novcem. Ne trebaju se bojati zakona o sprečavanju pranja novca. Pa oni su suci. Oni nisu nikoga osudili za ukradene tvornice, hotele, terene i satove.

Zbog svega ovog pozivam predstavnike Europske unije da se uvjere u katastrofalno stanje u Hrvatskoj državi i da odgode daljnje pregovore i onemoguće Ivine prevare o napretku. Nastavkom ove “hrvatske” igre EU pred svojim vratima stvara sve veći kaos i nered. Kriminalci su sve moćniji i bahatiji. Danas tuku po Hrvatskoj...

Građani bi prestankom pregovora shvatili da rješenje nije u EU nego u Hrvatskoj. Da demokracija mora profunkcionirati a oni koji varaju i pljačkaju svoj narod za to moraju biti “nagrađeni”. Hrvatskoj je potreban prvenstveno Zakon o izborima. Taj Zakon bi trebao onemogućiti prijevare i manipulacije te na poštenim izborima odabrati predstavnike građana koji će se zalagati za Hrvatsku. Taj budući Sabor trebao bi donijeti i usvojiti zakone koji bi ukinuli sva mita kojima su se političari opskrbili i sve privilegije kojima su se od građana odijelili. Pravosuđe bi trebalo procesuirati ratne i poratne zločine i kriminal te državu osloboditi od “velikih” heroja, generala, savjetnika i dilera pornografije.

Tek tada, na tim temeljima mogli bi krenuti u integracije i priključenju civilizaciji.

Tagovi: vlada

Komentara(0)

12. lipanj 2008

Kaptol i Vlada “ubili” inspektora zbog Thompsona

Ubij, ubij Srbina, čulo se među ostalom na koncertu velike kaptolske i desničarske zvijezde Marka Perkovića. Koncert je održan na glavnom trgu, glavnog hrvatskog grada uz podršku gradonačelnika Milana Bandića. Na koncertu, srećom nisu ubili srbina, ali su sudionici i organizatori učinili zločin prema domovini i njenim građanima. Zločin je učinila pravna državna ne reagiranjem na glupe nacionalističke insinuacije i primitivne “za dom i kuću” uzvike. Sve te incidente su zabilježili i javnost prenijeli mediji. Neki od zabilježenih incidenata protive se hrvatskim zakonima i kao takvi moraju biti ispitani a krivci procesuirani.
Fotografija iz Večernjeg lista Policijski inspektor Josip Gašparac postupio je u skladu s zakonima i pravilima posla koji obavlja. Pokrenuo je istragu i s nacrtom svoje nezavršene kaznene prijave protiv Marka Perkovića Thompsona, obratio se državnoj odvjetnici Ani Lovrić. Rezultat Josipovih aktivnosti bila je suspenzija. I to ne kakva got suspenzija, suspendiran je na osobni zahtjev ministra Rončevića. Osim što je suspendiran, inspektor je od strane ravnatelja policije proglašen nesposobnim, konfliktnim, neodgovornim. Stare grijehe su inspektoru izvukli iz prošlog stoljeća a nove montiraju po potrebi. Postoje dokazi koji ukazuju na obmanjivanje javnosti od strane ravnatelja policije Marijana Benka i glasnoobmanjitelja MUP-a Krunoslava Borovca.
Zbog toga što Vlada tolerira i potiče ustašku retoriku Rončević i Benko sada moraju otići.
Potrebno je prekinuti zataškavanja, prikrivanja i nesposobnost policijskih glavešina. Primjer inspektora Gašparca jasno ukazuje na krivce za neučinkovitost policije. To su njihovi ravnatelji, šefovi i ministri. Operativci očito znaju posao i hoće raditi ali ne smiju. Operativci ne smiju otkrivati počinitelje zločina bez suglasnosti nadređenih i bez suglasnosti politike. Zbog takvog stanja gine se na cestama, ginu građani, ginu policijski službenici, ginu vatrogasci i piloti. Palicama , šakama i nogama tuče se novinare, pravobraniteljice i moralne direktore. Pljačkaju se banke i pošte, pljačkaju se poduzeća i država. Krivaca nema. Počinitelji su zaštićeni od strane onih koji bi ih trebali goniti.
Kada se policajac službeno obrati državnoj odvjetnici, kada ta odvjetnica obavijesti ministra a ministar skida inspektora jasno je da je sistem u mreži interesa i kriminala a daleko od pravde i pravice. Takav sistem ne štiti građane već je velika opasnost za njihovu sigurnost. Protiv takvog sistema građani trebaju dići glas i tražiti odgovornost i promjene. Građani trebaju podržati hrabrog inspektora koji sigurno godinama trpi teror bezakonja i nametanja viših interesa. Sada kada više nije mogao izdržati bez suđenja proglašen je krivim i kažnjen. Ako ne pomognemo inspektoru Gašparcu poslat ćemo jasnu poruku ostalim stručnim i moralnim djelatnicima policije, i ne samo policije, da se poštenje i stručnost ne isplate.
Zbog toga, dosta terora ministra i ravnatelja, hoću sposobne i moralne.
Recimo to vrijeme je.