SLIČNI TEKSTOVI |
MUĆKE ARHIVA |
Tagovi |
||
|
12. veljace 2008.
Balvani na autocestama
Uske, vijugave i često zakrčene ceste sve više odlaze u povijest. Njih zamjenjuju suvremene ceste koje su projektirane za veće brzine, veći protok vozila i veću sigurnost korisnika. Suvremene ceste trebale bi smanjiti vrijeme putovanja i troškove vezane uz prijevozna sredstva. Hrvatska je u poslijednjih nekoliko godina izgradila zavidan broj kilometra suvremenih autocesta. Do sada su spojeni ili će uskoro biti spojeni svi važni gospodarski centri u državi. Uz dobar automobil i puno novca može se vrlo brzo stići, recimo, od Splita do Mađarske granice. Isto tako od Krapine se vrlo brzo može doći do Slavonskog Broda i dalje prema ravnoj Slavoniji ili mračnoj Srbiji. Kod izgradnje cesta više nema problema. Nema više prepreke koje graditelji ne bi mogli savladati. Postoje domaći stručnjaci: inženjeri i projektanti, vrijedni radnici i moćni strojevi koji mogu brzo i kvalitetno izgraditi cestu na svakoj dionici. Ponosan sam na nove ceste, njihovu kvalitetu i brzinu kojom su izgrađene. Veseli me što su te ceste uglavnom djelo domaćeg uma i vrijednih hrvatskih ruku. Ne veseli me cijena koju hrvatski građani i njihovi gosti, za korištenje te ceste, moraju platiti. Uz sve one poreze i namete koji se izdvajaju za ceste a ugrađeni su u cijenu pogonskog goriva, registraciju vozila i bog ga zna što sve ne, mora se plaćati i na ulazima ili izlazima tih suvremenih cesta. Na ulazima i izlazima iz cesta koje život znaće napravljena su mala naselja. Kućice u koje su smješteni blagajnici koji nam podižu i spuštaju rampu, troše naše dragocjeno vrijeme i za to nam uzimaju novac. Uvijek kada dolazim u neko od tih naselja sa rampom sjetim se ne tako davne “balvan revolucije”. Sjetim se tipova koji su rušili stabla na ceste i pokretali rat. Rat koji je bio besmislen i nepotreban. Naselja na autocestama za mene su također nepotrebna i besmislena. Besmisleno je graditi objekte u kojim će 24. sata dnevno biti zaposlene osobe koje će ometati promet da bi izvršili naplatu za korištenje ceste. Besmisleno je od novca naplaćenoga za ceste plaćati rampe, kućice i blagajnike. Rampe ne utječu na kvalitetu i sigurnost prometa, već naprotiv usporavaju promet i čine ga nesigurnijim. Iskustva naših susjedaZa razliku od nas, Austrija, Mađarska, Češka, Slovačka nemaju balvan revoluciju na cestama. Nemaju zastoja i nepotrebnih troškova. Naplatu korištenja autocesta riješili su uvođenjem vinjeta, odnosno napljepnica. Te naljepnice mogu se kupiti na benzinskim servisima. Za prodaju vinjeta nije potrebna izgradnja čitavih naselja uz cestu niti je potrebno zaposliti blagajnike. Vinjete se jednostavno prodaju poput državnih biljega. Vinjete vrijede za određeno vremensko razdoblje, od jednog dana do godinu dana. Primjer U Slovačkoj za vinjetu kojom se može osobnim automobilom voziti sedam dana na svim autocestama, potrebno je platiti 150 SKK ili u u našem novcu 32,71 kuna.Za nešto više novca 36,00 kuna u Hrvatskoj se možemo voziti samo u jednom smjeru od Sv. Helene do Goričana. Kontrola korištenja vinjeta na autocestama Prema iskustvima Austrije 98% automobila koristilo je vinjete. Uvođenje elektronske kontrole vinjeta, koja se upravo uvodi u Austriji, ima za cilj stopostotno korištenje vinjeta. Kazne za one koji ne koriste vinjetu je između 300 i 3000 €. Više na Business.hr. Kako se plaća cestarina u Hrvatskoj? Naplata u Hrvatskoj u najvećem dijelu naplaćuje se direktno na autocesti gotovinom. Uz gotovinu nude se i neke pogodnosti: Zašto ne, sve to naivni korisnici plaćaju još uredno u koloni čekaju. Nisu li slično htjeli i oni '91? Tagovi: putovanje
Komentara(0) 10. veljace 2008.
Hrvatska kao kazalište
Hrvatska politička scena je svojevrstan fenomen. Što nikako ne znači da je i fenomenalna. Naime, političke stanke organizirane su kao loša kazališta. Unutarnja organizacija tih “kazališta” ustrojena je po principu sumnjive moći. Što si sumnjiviji to si u stranci moćniji. Postoji još jedan rezervni princip, “što manje znaš to više slušaš”. Rezervni princip koriste moćnici kako se ne bi trebali baviti prizemnim poslovima “kazališta”. Te poslove za njih obavljaju intendanti. Intendanti koriste jeftine scenarije i režiraju predstave koje publika skupo plaća. Najpoznatiji intendant svakako je dr. Ivo Sanader. On je ujedno i predsjednik udruženja gledatelja i sponzora najveće kazališne predstave u Hrvatskoj. Dr. Ivo igra glavnu ulogu, ulogu Premijera, u predstavi koja se bez prestanka prikazuje na prostorima RH već petu godinu. Povremeno Ivo gostuje po Europskim i svjetskim metropolama sa svojim monolozima. Nažalost niti dobar glumac ne bi uspio s njegovim tekstom. Sve češće se Ivo nagrađuju zvižducima i povicima neodobravanja. No, to našeg intendanta i Premijera ne obeshrabruje. Izmišlja on nove scenarije, piše komedije izvodi tragedije. Jedna od velikih predstava, EU integracija, kazališne družine Hrvatska društvo zgubidana, u daljnjem tekstu HDZ, doživjela je totalni krah. Strani kritičari ocijenili su predstavu vrlo lošom i prijete da će zabraniti daljnje prikazivanje na njihovim prostorima. U čemu je problem?Kako svaki scenarij, tako i scenarij iz predstave EU integracija, namijenjen je kazalištu i izvodi se u predstavi. Scenarij nije imao nikakve veze sa stvarnošću. Problem je nastao u trenutku kada su strani kritičari i domaća publika shvatili da se scenarij ne provedi. Da nema ništa od ispunjavanja obveza i primjena zakona. Da nema ništa od ustrojstva države prema demokratskim načelima. Prema tim načelima trebalo je ustrojiti državne institucije, pravosuđe i policiju. Bilo je potrebno zaustaviti i iskorijeniti korupciju. Krah predstave EU integracija natjerao je Premijera da za neuspjeh optuži publiku i slučajne prolaznike. Zbog tog neuspjeha publika je kažnjena velikim povećanjem cijene ulaznica. Normalno i za povećanje cijena nije bila kriva kazališna družina, krivac se tražio u prodavačima karata i proizvođačima inventara. Nakon izbora krenula je nova sezona. U novoj sezoni kao dominantno kazalište ostala je skupina HDZ. Oni su bili prisiljeni udružiti se sa nekoliko amaterskih kazališta. Ta niže razredna kazališta, sa jako malo štovatelja, imaju zadatak da nasmijavaju publiku i preuzmu odgovornost za neuspjehe. Te likove predvode dvoje glumaca, Đurđa i Joža. Oni igraju role križanaca između klauna i Pinokija. Tekstovi za njihove role pisani su samo za domaću publiku i to za one koji imaju dobre živce i jake želuce. Kako je na predstave zabranjeno unositi trulo povrće, voće i pokvarena jaja, u publici su samo oni kojima kazalište daje nagrade i privilegije. Njima je dozvoljeno uništavanje, korištenje i prisvajanje imovine kazališta.
Domaća kritika, za iz dana u dan sve lošije i skuplje predstave, svela se samo na negodovanje gledatelja. Izostala je konstruktivna i stručna kritika. Naime, stručni kritičari okupljeni uglavnom oko oporbenih družina zaokupljeni su svojim predstavama i scenarijima. Naime družine SDP i HNS kao favoriti, na izborima nisu dobile pristup glavnim pozornicama i sada izvode predstave sami sebi. Njihovi glavni glumci izvode predstavu, Veliki uspjesi na nacionalnim izborima. Ta drama sa tragičnim krajem trebala bi izmamiti pljesak kod interne publike. Iako je izostala profesionalna kritika, predstave HDZ-a i njegovih klaun - pinokio družina sve slabije prolaze u javnosti. Zbog skupih ulaznica za obavezne predstave publika je počela glasno negodovati. Organiziraju se građani i sindikati i sve glasnije prigovaraju katastrofalnom stanju u kazalištu. Zbog nezadovoljstva publike u i izvan Hrvatske intendanti ubacuju nove predstave zvane NATO i smanjenje inflacije. Na žalost vladajućeg intendanta, predstave će doživjeti neuspjeh odmah nakon premijere. U tim predstavama nema realnosti, sve je bajka koja se u stvarnosti ne može primijeniti. Tekst za se te predstave pisan je suprotno pravilima kazališta i struke. Suprotno odredbama Ustava i pravilima suvremenog društva. Pisci su zaboravili da je publika ta koja odlučuje. Tagovi: hdz
Komentara(0) 4. veljace 2008.
Kaznena prijava protiv Slobodana Ljubičića
Pravna država opet je izgubila bitku. Nime, čelnom čovjeku Zagrebačkog holdinga, gospodinu Slobodanu Ljubičiću uputio sam Zahtjev za pristup informacijama u kojem sam ga molio da mi dostavi preslike dokumenata temeljem kojih se može utvrditi:
Zagrebački holding bio je obvezan omogućiti pristup informaciji, u skladu s čl. 12. st.1.Zakona o pravo na pristup informacijama, najkasnije u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva. Zagrebački holding nije ispunio zakonsku obavezu i omogućio pristup informacijama. Kako sumnja u protuzakonito zapošljavanju Joška Morića u Zagrebački holding nije otklonjena, kao građanin koji zna da je počinjeno kazneno djelo dužan sam o tome obavijestiti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske. Više na Business.hr Holding kao utočište za poslušnike Da bi ispunio građansku dužnost, napisao sam i uputio sljedeću Kaznenu prijavu Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu Državnom odvjetniku Željku Pokupec.
Tagovi: Bandic
Komentara(0) 2. veljace 2008.
Fašnik u Velikoj Gorici
U subotu 2. veljače u poslijepodnevnim satima kroz Veliku Goricu prošla je fašnička povorka. U povorci je bilo veselo i živo. Uz pjesmu i ples maske su rekle što im je prošle godine bilo dobro a što ne. Bilo je tu prekrasnih plesačica i navijačica, pauka i paukovih mreža, kuhinje i žive muzike. Princeza i prinčeva, seljaka i bedaka, damica i kumica. Normalno, bilo je tu i ono što Veliku Goricu čini jedinstvenom u svijetu, autoput koji spaja dvije njive s kukuruzom. Povorka je lagano i otmjeno prošla ulicama grada. Na kratko se zaustavila ispred pozornice gdje su izrečene optužbe za najvećeg krivca. Za Fašnika. Siroček grdo mu se piše. Po svoj prilici izgorjeti će na lomači.No, neka slika kaže što su goričani i njihovi gosti maskama svijetu poručili. Fotografije možete pogledati u galeriji Turopoljski fašnik Na mail mi je stigla prekrasna prigodna pjesma pleške navijačice iz fašničke kolone. Zanhvaljujem se i objavljujem je.
Tagovi: Gorica
Komentara(0) |
ARHIVA *Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(3)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(2)
*Komentara(3)
*Komentara(10)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(3)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(3)
*Komentara(3)
*Komentara(0)
*Komentara(4)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(2)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(1)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(2)
*Komentara(2)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
*Komentara(0)
|