Hrvatska kao kazalište

Krajem prošle godine zabilježeno je jačanje inflotarnih pritiska, koji su se ogledali preko ubrzanog rasta potrošačkih cijena tijekom posljednjeg mjeseca 2007. godine.

Ubrzani rast cijena kroz mjesec prosinac rezultirao je povećanjem inflacije u odnosu na mjesec studeni od 1,2%. Do povećanje inflacije prvenstveno je došlo zbog povećanje cijena prehrane od 3,2%,. Na poskupljenje prehrane najviše utjecaja imaju veće cijene mlijeka, sira i jaja u iznosu od 8% te povrća od 9.8%. Cijene duhana porasle su za velikih 3,3%.

Prehrani su se pridružili i viši troškovi stanovanja i komunalnih usluga od 1,7%. Tu svakako rekord drži povećanje cijene zagrijavanja stanova od preko 76%. Djelomično utjecaj na smanjenje pritiska na mjesečni rast cijena imalo je sezonsko sniženje cijene odjeće od -1,25 i obuće od 1,7%.

Što se tiče godišnje razine povećanja cijena najveći utjecaj imaju cijene prehrambenih proizvoda koji su porasli za 11,4%, povrće za 23%, voće za 21%, ulja i masti za 31.1% te mlijeka i sira za 5,8%. Uz prehrambene proizvode povećani su troškovi opskrbe vodom i različite komunalne usluge od 6%.

Sve navedeno rezultiralo je, za stručnjake, neočekivano visokim godišnjom inflacijom od 5,8%. Tu se treba prisjetiti izjave guvernera HNB Rohatinskog, koji je još uoči izobra upozorio da nas čeka inflacija kakve u Hrvatskoj nije bilo već dugo. On je predviđao da će se u prosincu inflacija podići na pet posto. Zbog rasta inflacije u 2008. godinu očekuje se i rast kamatnih stopa.

Na početku ove godine očekuje se povećanje cijena komunalnih usluga koje će dodatno utjecati na rast cijena. Tijekom 2008. godine prosječna godišnja inflacija mogla bi doseći razine od oko 4,5%.

Izvor: Limun.hr

Osim neočekivano visoke inflacije, Hrvatsku pogađaju vijesti iz EU. Prema tim vijestima hrvatska nije izvršila svoje obveze te EU s Hrvatskom neće otvarati pregovore o pravosuđu i do daljnjeg se hrvatskoj obustavljaja korištenje sredstva iz PHARE programa.

Dakle, ovo što imamo možemo gledati kao brod koji je zaplovio Sanaderovim prvim premijerskim mandatom, plutao je hrvatskim i svjetskim morima. Često je na svom putu udarao u velike i iz daleka vidljive hridi, otoke i brodove koji su mu se našli na putu. Nije koristio iskustva hrvatskih pomoraca i snagu svojih motora da bi prepreke zaobišao, nije koristio pomoć koju su mu nudile posade drugih brodova i stranih luka. Lakomo je hitao najkraćim putem prema hrvatskim bogatstvima: obali, šumama, tvornicama, cestama, hotelima, kućama, poljima... Sve je to kapetan, sa povezom na oba oka, počeo dijeliti sa svojim prijateljima, podanicima, rođacima i stranačkim poslušnicima. U studenom su putnici iz mraka podpalublja odlučili nastaviti putovanje istim brodom i istim kapetanom. Kapetan je, opet, odlučio da časnici ostanu stari uz dodatak nekoliko težaka koji su i prije puhali u kapetanova jedra.

Brod je krenuo. Voda kroz stare rupe, navire sve više. Kapetan i časnici, koji to nisu, bezglavo trče brodom i starim krpama pokušavaju začepiti rupe. Ne uspijevaju. Zatvaranje rupa postaje nemoguća misija. Kapeta nije više tako siguran u sebe i svoju ljepotu, nagovješta rat svojim veslačima, Haškom sudu, Europskoj uniji i ostatku svijeta.

Putnici odnosno veslači, obasjani svjetlom koje dolazi kroz pukotine broda sve više su u strahu, sve bolje vide. Vide da, dok oni u mraku veslaju, vladajuća, pravosudna i saborska elita na palubi uživa u raskoši i nemoralu. Orgijaju. Vide da bezčasnici brod vode prema blatnom dnu. Dnu ne mora, nego Balkana. Putnici sve manje žele dalje veslati i živjeti u prljavoj vodi do grla, ne žele biti silovani i zlostavljani. Čuje se slabašan glas između dva pucnja bića, dosta je. Poduzmimo nešto.

Tagovi: hdz